Najnovije

RUSKI GENERAL OTKRIVA: Đukanović je klečao pred Olbrajtovom kao žena!

“Imao sam prilike da čujem tonski zapis razgovora Mila Đukanovića sa Medlin Olbrajt. Ja recimo nikome ne bih dozvolio da mi se tako obraća. On je skoro na kolenima klečao pred tom strašnom ženom i molio za oprost. On se u tim razgovorima zaista nije držao kao muškarac“, izjavio je u intervjuu za portal IN4S general pukovnik Leonid Ivašov.

Ivašov (Foto: RIA)

Govoreći o NATO agresiji na SRJ, general Ivašov je dodao sledeće: “Ja sam od naše obaveštajne službe dobio informaciju da se sprema kopnena intervencija, jer vazdušni udari nisu postigli zadovoljavajući uspeh. Interesantno je da nijedna od kopnenih vojski evropskih zemalja nije želela da u ovu operaciju ide u prvom ešalonu. Zbog toga možemo reći da je SRJ suštinski bila vojni pobednik rata.“
Od 1996. do 2001. general Ivašov bio je načelnik Uprave za za spoljne poslove u Ministarstvu odbrane Ruske Federacije. U interviju Leonid Ivašov je govorio o NATO agresiji na SRJ, petom oktobru, Slobodanu Miloševiću, geopoličkoj situaciji u svijetu, Ukrajini, odnosima Rusije i Turske, mogućem ulasku Crne Gore u NATO. 
Prenosimo delove intervijua.
Navršilo se 16 godina od prevrata u Beogradu. Po vašem mišljenju, da li je obojena revolucija od 5. oktobra donela nešto dobro srpskom narodu?
Sve revolucije koje organizuju Amerikanci imaju suštinu državnog udara. Oni dovode na vlast slabe i bezvoljne ljude, koji ne razumeju nacionalne interese svoje zemlje, koji su potkupljeni, ili zavrbovani kao Milo Đukanović. Ima i takvih koji slepo veruju da Amerika svetu donosi sreću i dobrotu.
Nijedna obojena revolucija koju su organizovali Amerikanci, uz podršku evropskih zemalja, nije donela dobra narodu. Štaviše, Amerikanci svoju politiku definišu samo na osnovu pukog interesa, ne svog naroda, već interesa krupnog kapitala, u prvom redu finansijskog. Amerikanci ulažu novac u obojene revolucije da bi ostvarili profit. Druge kategorije kod njih ne postoje; oni žive u kategorijama dobiti i profita. Zbog toga srpski narod i SRJ nikakve koristi od 5. oktobra nisu ostvarili. Amerikanci korist nikome ne donose.
Obojena revolucija u Beogradu sprovedena je samo zato što Amerikanci nisu bili u stanju da svoje ciljeve postignu vojnim putem i tako svrgnu režim Slobodana Miloševića.
Tu je bio jedan interesantan detalj. Ja sam od naše obaveštajne službe dobio informaciju da se sprema kopnena intervencija, jer vazdušni udari nisu postigli zadovoljavajući uspeh. Interesantno je da nijedna od kopnenih vojski evropskih zemalja nije želela da u ovu operaciju ide u prvom ešalonu. Amerikanci i Englezi o tome nisu razmišljali uopšte, Nemci takođe nisu želeli, čak je tim povodom i Gerhard Šreder zvao Borisa Jeljcina. Izvršen je bio pritisak na Mađare i Poljake, ali ni oni nisu pristali. Zbog toga možemo reći da je SRJ suštinski pobednik rata.
Posle su bila uložena sredstva da se svrgne režim, konačno otme Kosovo i Srbija prinudi da bude pokorna. Zato je bio organizovan “Majdan“ u Beogradu. LJudska prava, slobodni i demokratski izbori bili su samo parole da bi se srušila zakonito izabrana vlast, umešali se u izborni proces i na kraju bio realizovan državni udar.

Slobodan Milošević je bio heroj, ali je previše verovao Amerikancima

Leonide Grigorijeviču, više puta ste se sreli sa Slobodanom Miloševićem. Kakva je vaša ocena njegove uloge u istoriji?
Slobodana Miloševića sam nazivao srpskim voždom, čak i slovenskim voždom. On je u svoje vreme bio jedinstveni vožd pravoslavno-slovenskog sveta koji se u svoje vreme usprotivio fašisoidnom režimu SAD-a i NATO-a. Prihvatio je izazov, pokazao je nepokornost. On je bio veoma obrazovan čovek, moćan analitičar, analizirao je odlično događaje, on se snažno borio za prava srpskog i drugih naroda koji su živjeli u SRJ.
Međutim, imao je svoje mane, a glavna njegova mana bila je što je previše verovao Amerikancima. Govorio mi jednom prilikom da je preko šest sati proveo u razgovoru sa specijalnim izaslanikom američkog predsednika Ričardom Holbrukom, da ga je ubedio i dokazao mu. Na moje pitanje: ‘‘Gospodine presedniče, da li stvarno verujete da će Amerikanci obustaviti svoje miješanje?“, predsednik Milošević je odgovorio: “Ja sam Holbruku pokazao norme međunarodnog prava, dokazao da ih mi Srbi u potpunosti poštujemo, da naše domaće zakonodavstvo poštuje ljudska prava u najvećem stepenu.“
On je naivno verovao da Amerikanci i NATO ne mogu narušiti fundamentalne osnove međunarodnog prava. On, kao čovek sa pravnim obrazovanjem, verovao je u pravne norme i mehanizme. Kod njega je postojala iluzija da Amerikanci, koji čitav svet uče demokratiji i poštovanju ljudskih prava, ne mogu sa druge strane tako brutalno pogaziti međunarodno pravo. To je bila njegova osnovna mana.
Međutim, on nije bio jedini koji je verovao da civilizovani svet ne sme narušiti statut UN i izvršiti akt agresije. Amerikanci nikakve norme međunarodnog prava ne poštuju, oni će ih uvažiti samo tada kada to odgovara njihovim interesima.

Milošević u Hagu nije branio sebe, već istinu o srpskom narodu

Bili ste takođe svedok odbrane Slobodana Miloševića pred Haškim tribunalom.
Da, sa Slobodanom Miloševićem sreo sam se i u Haškom tribunalu. Preko šest sati pripremali smo moje svedočenje u korist njegove odbrane. On se uopšte nije brinuo i molio da mu ublaže kaznu. Vidio sam tokom sudskog procesa, u tom gestapovskom sudu, da Milošević nije branio sebe, već napadao, suprostavljao se i dokazivao da srpski narod nije odgovoran za rat i stradanja na Balkanu, upirući prst u fašističke sile koje su podržale albanske teroriste i zločince.
Slobodan Milošević je zaista bio hrabar čovek i veliki Srbin.

Peta kolona u Kremlju i prozapdne vlasti u Beogradu uticale na odlazak ruske vojske sa KiM

Na samom kraju kosovskog rata, neočenivano za nas obične građane, ruski komandosi zauzeli su aerodrom Slatina u Prištini, što je kasnije pružilo materijalnu osnovu budućeg ruskog vojnog prisustva na KiM. Kako ste se odlučili na taj korak?
Mi smo na Kosovo ušli u potpunoj saglasnosti sa normama međunarodnog prava i Rezolucije 1244, u kojoj je stajalo da članice UN obezbeđuju vojno prisustvo na Kosovu. Drugo je pitanje zašto su Medlin Olbrajt i NATO zvaničnici procenili da im ta rezolucija daje neograničena prava.
Kada sam 1999. vodio pregovore sa Stroubom Talbotom (zamenikom Medlin Olbrajt), Rusiji je “velikodušno“ ponuđeno da jedan naš bataljon bude stacioniran u američkom sektoru. General Dok Fokelson bio je zaprepašćen što sam ja na njihove predloge odgovorio da, ukoliko čujem koji par rečenica na ovu temu, biću prinuđen da im se obratim neprijatnim riječima. “Pa mi smo prihvatili vaš zahtev da ne budete potčinjeni NATO generalima, vi ćete odgovarati isključivo američkom generalu“ – bile su reči generala Fokelsona. Razumete li kako su oni u to vreme sa visine gledali na Rusiju i kako su mislili da za nas treba da bude velika čast što bismo se potčinili isključivo Amerikancima?
Pošto Amerikanci nisu želeli ništa drugo da nam ponude, ja sam prekinuo pregovore. Izvestio sam predsednika Jeljcina da to što Amerikanci nude predstavlja poniženje za rusku državu i da Amerikanci odbijaju da sprovedu Rezoluciju 1244. Predložio sam da mi, saglasno toj rezoluciji, moramo svoju vojsku uvesti na Kosovo istovremeno sa NATO. Predsednik Jeljcin se sa tim saglasio. Tako smo mi donijeli odluku o ulasku naše vojske na Kosovo 1999.
Kada su me novinari kasnije upitali kako je naš bataljon iz Ugljevika dospeo na aerodrom Slatinu, ja sam odgovorio: “Tako što je zalutao.“ Duboko sam zahvalan na podršci Srbima u Republici, vlastima u Beogradu. Naravno, predsednik Milošević i načelnik general-štaba general Dragoljub Ojdanić, bili su upućeni u cijelu operaciju i obezbijedili su nam dragocenu podršku.
Međutim, krajem 2002. ruska vojska se jednako neočikivano povukla sa teritorije KiM. Prema vašem mišljenju, zbog čega se to dogodilo?
Ušli smo na Kosovo i tamo zauzeli glavni strateški objekat – aerodrom Slatinu. Kontrolišući taj objekat, mi smo praktično kontrolisali situaciju. Nijedan NATO avion nije mogao da sleti na terotoriju Kosova bez naše dozvole i saglasnosti. To je bio nesumnjivo vojni uspjeh, međutim ‒ ono što vojnici postignu, kasnije treba da razviju političari i ekonomisti. To je u ovom konretnom slučaju izostalo jer je Rusija tada težila dobrim odnosima sa Amerikom i Zapadom, htela je da sarađuje sa NATO, verovala u zapadnu demokratiju. Zbog toga ovaj naš vojni uspeh nije konkretizovan.
Štaviše, gospođa Olbrajt kasnije je predsedniku Jeljcinu ispostavila zahtjev da budu sklonjeni generali koji su osmislili desant na Slatinu. Tako je smenjen ministar odbrane maršal Igor Sergejev, moja malenkost i još nekoliko mojih kolega generala iz desantnih snaga. Maršala Sergejeva zamenio je tada Sergej Ivanov.
Amerikanci su nakon naše smene, nastavili da pritiskaju rusku državu da povuče vojsku sa Kosova. Tu su imali podršku od liberala i pete kolone, u to vreme i dalje snažno inkorporirane u rusku vlast. Takođe, snažno je uticalo i to što ni vlasti u Beogradu nisu više pokazivale jasan interes za prisustvo ruskog kontigenta na Kosovu. Svi ovi navedeni faktori, zajedno su doveli do povlačenja ruske vojske sa KiM i gubitka moćne strateške pozicije zaposjednute od strane jednog bataljona. Ja zbog toga i dalje veoma žalim.

SFRJ je razbio NATO

U kojoj meri je mešanje Zapada uticalo na raspad bivše Jugoslavije i da li bi se ratovi i stradanja tokom devedesetih dogodili bez mešanja zapadnih sila?
Na desetogodišnjicu NATO agresije, 24. marta 2009. u Beogradu se održala velika međunarodna konferencija, posvećena deceniji početka bombardovanja. Zapamtio sam dva izlaganja. Prvo putem video-linka francuskog generala Pjera Galoa, koji jasno svedoči da je još 1985. godine Savet NATO-a, njemu i trojici njegovih kolega generala iz Nemačke, Francuske i Amerike sugerisao da treba razraditi operativni plan razbijanja Jugoslavije. Na pitanje po kakvom scenariju Jugoslaviju treba deliti i treba li planirati vojnu operaciju, odgovoreno mu je da se treba ugledati na model sa početka II svetskog rata. Sugerisano im je da je prvo potrebno izazvati građanski rat.
Zapamtio sam takođe i izlaganje Noama Čomskog. Svedočio je da je i pred specijalistima iz Svetske banke tokom osamdesetih bio postavljen zadatak da rade na razbijanju Jugoslavije. Velika Jugoslavija nije odgovarala konturama buduće Evrope, jer u vašoj zemlji nije bilo nezaposlenosti koja generiše jeftinu radnu snagu, obrazovanje i zdravstvo je bilo besplatno. U Jugoslaviji je osamdesetih takođe postojao visok stepen socijalne zaštite.
Ja sam krajem osamdesetih od naših obaveštajaca dobijao informacije da katolička crkva nikako ne želi da na Balkanu dominira pravoslavlje. Dakle, rušenje Jugoslavije je bio unapred isplaniran deo jedne sveobuhvatne geopolitičke operacije, za šta su bili određeni značajni finansijski resursi. Oni na Zapadu imaju univerzalne tehnike kako posvađati narode, na isti način na koji na Bliskom Istoku Zapad svađa Šite, Sunite i Vehabite, na Balkanu je posvađao Srbe sa Hrvatima, Slovencima, muslimanima i Albancima. Obimna geopolitička operacija dovela je do raspada Jugoslavije.

Đukanović se u razgovorima sa Medlin Olbrajt nije ponašao kao muškarac

Milo Đukanović se zvanično zalaže da se odluka o eventualnom ulasku Crne Gore u NATO donese u parlamentu, bez narodnog referenduma?
Lično imam podatke kako se Milo Đukanović našao u zoni interesovanja američkih specijalnih službi. Znam i zašto je on podlegao pritiscima. Imao sam prilike da čujem tonski zapis njegovog razgovora sa Medlin Olbrajt. Ja recimo nikome ne bih dozvolio da mi se tako obraća. On je skoro na kolenima stajao pred tom strašnom ženom i molio za oprost. On se u tim razgovorima zaista nije držao kao muškarac.
On sada ima dva izbora: ili će se potčiniti naredbi svakog običnog američkog narednika, ili će se sa njim nešto ružno desiti, u boljem slučaju bi bio uhapšen. Naloženo mu je da se kloni referenduma jer u Crnogorcima očigledno još nije ubijen slovenski duh. Zapad će Đukanoviću dati odrešene ruke da eventualne proteste protiv ulaska Crne Gore u NATO uguši na svaki način. To je ta njihova zapadna demokratija, sazdana na rimskom pravu, gde za patricije važe jedna pravila, a za plebejce druga. Stoga anglosaksonska elita sve ostale narode posmatra kao plebejce, čak i svoje saveznike.
Ukoliko Crna Gora ipak postane članica NATO-a, kako će se to, po vašem mišljenju, odraziti na odnose sa Rusijom?
Rusija će, ukoliko Crna Gora postane članica NATO-a, žaliti. Podsetiću da je svoju prvu pobedu u sukobu sa Napoleonom flota admirala Senjavina postigla zajedno sa Crnogrcima, kada je poginulo više od 800 naših mornara.
Žalimo što se pravoslavni i slovenski svet ruši u Ukrajini, ruši se na Balkanu. Za bezbednost Rusije ulazak Crne Gore u NATO ne bi bio naročit udarac. Međutim, vi treba da mislite o vlastitoj budućnosti, a ona nije na Zapadu, koji se nalazi u agoniji.
Potrebno je razumeti sledeće: dominacija Zapada se završava. Oni se ne razvijaju, za razvoj društva nije dovoljan rast samo društvenog proizvoda, razvoj ne predstavlja diktat fašističe sile. To je degradacija, tamo nema duhovnosti. Na Zapadu se ne razvijaju ni fundametalne nauke, zbog toga Zapad gubi svoj dominatan položaj. Međutim, oni se ne žele povući i pokušavaju da se održe prevratima, obojenim revolucijama i ratovima.

Crnoj Gori nije potreban NATO, kao ni umiruća EU

Dakle, mislite da je vreme dominacije Zapada prošlost?
Danas na svetsku scenu dolazi nova Kina, stvaraju se nove konture međunarodnog poretka, tu su Evroazijski savez, Šangajska organizacija i BRIKS. Danas Kina potpuno potiskuje Ameriku, prestali su da kupuju američke obveznice, juan postaje svetska valuta. Zemlje BRIKS-a već preduzimaju korake da u međusobnoj trgovini pređu na nacionalne valute, dakle realno je očekivati da se ubrzo pojavi ekvivalent dolaru u svjetskoj trgovini. Takođe, priprema se alternativa Svjetskoj banci i MMF-u.
Naravno, nameće se pitanje čije će duhovne vrijednosti dominirati u novom svetu? Kineske vrednosti nisu univerzalne, one su specifične, njih će teško prihvatiti Indija i islamski svet, možda Latinska Amerika i Afrika u veoma malom stepenu. Zbog toga će u novom svetu pravoslavno-slovenski i evroazijski kulturno-civilizacijski kod i sistem vrednosti biće veoma prihvaćeni. Zbog toga Crnoj Gori ne treba Evropa koja umire i raspada se, još manje vam treba NATO, treba da mislite od budućnosti koja dolazi sa Istoka.
Smatrate da Rusija u budućem svetu treba da zauzme ključno mesto?
Bogu hvala što je u Rusiji značajan deo političke elite na čelu sa predsednikom Putunom shvatio da Zapad nikada nije bio prijatelj Rusije, da Zapad nije civilizacija, već anticivilizacija. Danas, na sreću, Rusija sva svoja bezbedonosna pitanja može samostalno da reši. Rusija se svojim saveznicima danas odnose ne gradi kao Amerika na principu potčinjenosti, već na principu međusobnog uvažavanja i saradnje.
Rusija danas ponovo uspostavlja pravoslano-slovenski svet kao civilizaciju. Na teritoriji Rusije danas živi preko 200 narodnosti, Rusija poštuje njihove različite kulture, građanska i verska prava. Upravo taj model multikulturalnosti i tolerancije Rusija nudi svetu u budućnosti.
Izvor: IN4S

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA