Najnovije

Ratna propaganda i Putin

Ako još uvek ima nekog kome nije jasno, mrežni efekat hakovanih imejlova sa servera DNC (Demokratska nacionalna konvencija) širom je otvorio vrata dubokom američkom antagonizmu prema Rusiji i ruskom predsedniku Vladimiru Putinu.

Hilari Klinton (Foto: Sinhua)

Piše: Reni Parsons Na kraju je sve pretvoreno u stari američki način za vršenje pritiska; predsednik Barak Obama, predsednički kandidat Hilari Klinton, Demokratska stranka, ceo politički establišment i masovni mediji ujedinili su se protiv Putina u nečem što izgleda kao priprema američke javnosti za rat sa Rusijom.

Rat je, na kraju krajeva, uspešniji kad su ljudi pažljivo programirani. Na primer, od rata umornoj američkoj javnosti uspešno se prodaje priča da „bombardujemo civile iz humanitarnih razloga“. Ako je neophodno, ni malo histerije nikom neće naškoditi, ali više od svega potrebno je efikasno navođenje javnosti da prezire neprijatelja. U konkretnom slučaju Klintonka je Putina definisala kao neprijatelja i ličnost koja otelovljuje zlu reinkarnaciju Adolfa Hitlera.

Što se tiče medija, Politiko, nekad smatran „liberalnim“ magazinom, objavio je članak pod nazivom U Putinovom informativnom ratu, čiji autori su u vezi sa tom temom potpisali unosne ugovore. Da, to je isti onaj Politiko, koji je tražio dozvolu od DNC da objavi rezultate stranačkih izbora između Sandersa i Klintonove. Londonski Tajms pridružio se demonizaciji Putina sa nekoliko antiruskih članaka objavljenih tokom vikenda, uključujući Putinov informativni rat, koji je objavljen 30. jula, nakon kojeg je usledio Putinov informativni rat protiv Amerike u Volstrit žurnalu 31. jula. Pažljivo pratite situaciju, jer će se koncept Putinovog iformativnog rata sigurno nastaviti.

U sklopu napora da ogorčenost javnosti dovede do odgovarajućeg ratnohuškačkog nivoa, Asošiejted pres je nedavno objavio članak za široku distribuciju pod nazivom Klintonova protiv Putina: Ruska televizija pokazuje šta Kremlj misli o njoj. Verovatno je AP nameravao da mobiliše američku javnost da brani Hilari Klinton.

Prvi paragraf počinje uvodom o tome kako je celi Klintonkin govor na kojem je prihvatila kandidaturu prenošen uživo na ruskoj nacionalnoj televiziji. Ako neko čeka dan kad će Putinov govor biti prenošen uživo na američkim televizijima, neka zaboravi na tako nešto. Pretpostavka počiva na tome da se intelektualno lenja američka publika – u koju spada dobar deo liberala koji su zaboravili kako se razmišlja – neće potruditi da se informiše o događanjima u svetu.

Nakon toga, u članku AP sledi serija tvrdnji koje svojom ironijom zaslepljuju čitaoca, kao na primer:

„Gledaocima je rečeno da Klintonova vidi 'Rusiju kao neprijatelja i da joj se ne može verovati' i 'konvencija demokrata predstavlja dokaz da je američka demokratija iluzija'. U tekstu se navodi i da je Prvi kanal predstavio Klintonku 'kao političarku koja sebe stavlja iznad zakona, koja nastoji da pobedi po svaku cenu i koja je spremna da menja principe u skladu sa političkom situacijom'.“

Ako je novinar AP pisao sa namerom da masovno pokrene američku javnost da zahteva pravdu („kako se ti Rusi usuđuju da tako pišu o našoj Gal Hil“) – debelo se prevario.

Ono što novinar nije pomenuo je da se znatan broj Amerikanaca slaže sa ovim citatima, uključujući i neke koji – zbog smrtnog straha od Trampa – planiraju da kolektivno zapuše nos i glasaju za Klintonovu. Novinar nije pomenuo da su Sandersova i Trampova kampanja dobrim delom bazirane na tim sentimentima, što je neočekivano namučilo Klintonovu. To objašnjava zbog čega je morala da prekrši sva pravila da pobedi Trampa, kandidata koji je, po svim standardima, trebao da bude mačiji kašalj.

Namigujući i klimajući glavom masovnim medijima, Klintonova je u nedelju na Foks njuzu formalizovala optužbe da su „Ruski obaveštajci“ odgovorni za hakovanje servera DNC, i povezala svog protivnika Donalda Trampa sa Vladimirom Putinom.

Koristeći problem procurelih mejlova DNC kao priliku da dodatno udari na Putina, Klintonova je u intervjuu za Foks njuz istakla kako „Znamo da su ruske obaveštajne službe hakovale DNC, znamo da su namestili da veliki deo tih mejlova bude objavljen i znamo da je Donald Tramp pokazao vrlo problematičnu sklonost da pomogne Putinu, da podrži Putina“.

Možda bi bilo dobro uzvratno pitanje šta Klintonova zna, kako to zna i kad je saznala. Ako postoje dokazi, zbog čega se okleva sa njihovim iznošenjem pred američku javnost? To bi ipak zahtevalo preduzimljivost, transparentnost i nešto istine. Dovodeći u pitanje Trampovu (kojem definitivno ne bi naškodilo da obnovi osnovne lekcije) privrženost Ustavu, ne bi li Klintonova kao advokat morala da razume kako pre optužbi treba izneti dokaze?

Ovo nije prvi put da Klintonova lično napada Putina. Marta 2014. pred publikom sa Univerziteta u Kaliforniji navela je da je „osetljiv“ i da pokušava da „resovjetizuje Evropu, ugrožavajući stabilnost i mir na kontinentu“. Pozivajući se na „rusku agresiju“, dovoljno je pametna da shvati razliku između zaštite etničkih Rusa, vekovima duboko kulturno ukorenjenih u Ukrajini i na Krimu, sa Hitlerovom invazijom na Istočnu Evropu.

Nepristrasan posmatrač može samo da pretpostavi da je Klintonova svesno iskrenula hronologiju događaja u Ukrajini, koji su otpočeli sa – od Amerke podržanim – svrgavanjem demokratski izabranog predsednika 22. februara 2014. Nakon toga je ogromna većina Krimljana 16. marta glasala za ujedinjenje sa Rusijom, nakon čega je 18. marta usledilo legalno prisjedinjenje krimskog poluostrva Rusiji. Šta je tu toliko teško razumeti?

Zahvaljujući Klintonkinim stalnim dezinformacionim kampanjama, optužbe za „rusku agresiju“ su sada u mejnstrim medijima i od strane članova Kongresa – od kojih mnogi svesno biraju da ostanu neinformisani – široko prihvaćene i ponavljaju se bez osvrta na dokaze.

Vraćajući se na intervju Foks njuzu, nije mogla da – uz veštačko gnušanje – ne doda kako „smatra da iznošenje činjenica poteže ozbiljno pitanje o ruskom mešanju u naše izbore, u našu demokratiju“. Posle je, kao da smo svi prespavali događaje pa ne možemo da odvojimo činjenice od fikcije, dodala: „Mislim da Trampovo hrabrenje i hvaljenje Putina, i pored očiglednih napora da svesno utiče na naše izbore, pokreće pitanje nacionalne bezbednosti“.

Da li ona ne vidi da je „mešanje u naše izbore, u našu demokratiju“ upravo ono što je DNC uradila sa kampanjom Bernija Sandersa?

I kako joj nijedan oprezni i posvećeni član tima nije postavio pitanje zbog čega, ako su Rusi i Putin već nameravali da poremete američke predsedničke izbore, nisu krenuli na Klintonkine „poverljive“ imejlove Stejt departmenta, koje je slala sa privatnog servera i koji su bili predmet istrage FBI, sa mogućnošću pokretanja krivične prijave? Onda, opet, razumno je pretpostaviti da ruske službe poseduju te mejlove. E to je pravi nacionalno-bezbednosni problem.

U svojoj želji da dodatno pogorša američko-ruske odnose, Klintonova očigledno nije stigla da se upozna sa Stejt departmentovim Protokolom za spoljnopolitičku službu modernih diplomata, tj. smernicama o pravilima i procedurama diplomatskog protokola (ili se to možda na nju ne odnosi?), ali izgleda da nije primila ni dopis od direktora nacionalne obaveštajne službe (DNI) DŽejmsa Klapera.

U neočekivano smirenom i introspektivnom osvrtu na senzaciju u vezi sa DNC serverom i Rusima, Klaperova izjava da je „pomalo zatečen preterivanjem u vezi sa ovim“ i da su SAD reagujući dospele u „afektivni režim“, zvučala je kao mirni glas razuma. Klaper je dodatno nagovestio da „nije spreman“ da Rusiju identifikuje kao hakera: „Mislim da još uvek nismo spremni da se konačno izjasnimo“.

Interesantno, Klaper je prokomentarisao da „sajber napadi nisu previše različiti od onog što se događalo tokom Hladnog rata“, sugerišući da se prosto radi o „drugačijem modalitetu“. Potom je predložio da bi američki narod „trebalo to da prihvati“ i „postane otporniji“, jer su sajber pretnje veliki i dugoročni izazov. „Amerikanci ne bi trebalo toliko razdražljivo da reaguju na svaki novi slučaj.“ Hmm... pitam se kome je ovo bilo upućeno.

Drugim rečima, mi špijuniramo njih, oni špijuniraju nas – u ljubavi i ratu sve je dozvoljeno i postoji određeni kodeks časti među sajber lopovima. Izvor: standar.rs/counterpunch.org

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA