Najnovije

Đurićevo hapšenje-scenario ili stradanje?

Floskulu o potrebi delovanja „hladne glave“ u srpsko politički rijaliti nije doneo Vučić, bez obzira što mu je to omiljena poštapalica poslednjih meseci.

Hapšenje Đurića (Foto: Jutjub)

Piše: Dragan Milašinović
Učinio je to trajno-mandantni Rasim LJajić u vremenu kada je, svako malo potpisivao izručenja Haškom tribunalu srpskih boraca protiv NATO agresije, odnosno kada bi ogorčena srpska javnost tražila od političara da reaguju na haška oslobađanja šiptarskih i hrvatskih zločinaca, tj. na jasno pokazivanje dvostrukih aršina i selektivne „pravde“ ili vraćanje srpskih kovčega iz Haga. Tada bi on (Rasim LJajić), glatko izbrijan i zalizan gelom, dolazio u informativne emisije i pominjao potrebu „hladne glave“. Ovih meseci često je pominje i Vučić, u približavanju svojih manipulacija i podvala. Učinio je to i one večeri kada se prvi put obratio javnosti posle hapšenja Marka Đurića, i to dok je upotrebljavao reči „teroriristi obučeni u policijske uniforme“, „banda podržana od zapadnih sila“, „lažovi“ (za albanske političare), „nije mi se razgovaralo“ (sa nekima od zapadnih političara, ne kaže kojima) itd.
To jeste delovalo malo kontradiktorno, ali ume on i kontradiktnije da nastupa. U svakom slučaju, rešio sam da ga poslušam i sačekam par dana, okrenem neke prijatelje na Severu Kosmeta i ispratim prve diplomatske reakcije, pre nego što napravim ozbiljniju analizu. Drugim rečima, da svoj doprinos razrešenju dileme da li se radi o manipulativnom (isceniranom) događaju ili o nekim ozbiljnijim smetnjama na već dobro uhodanoj liniji Vučić-Tači dam „hladne glave“. Sam je to tražio. Mislim, predsednik.
Ono što je svakako zanimljivo jeste da se dilema „iscenirano ili stvarno“ pojavila gotovo od prvog momenta kada se neprijatni događaj odigrao, što pokazuje da, uprkos medijskoj mašineriji koju poseduje, narod izražava sve više skepticizma prema Vučićevim prenemaganjima i predstavama za stare i odrasle. Predstavljajući izveštaj o reagovanju javnog mnjenja na društvenim mrežama na hapšenje Đurića, Tatjana Vehovec iz Centra za nove medije “Liber” iznela je podatake da 83 odsto građana smatra da je hapšenje “obmana, režija ili dogovor”, što je svakako zanimljiv podatak, bez obzira što uvek imam rezervu prema ovakvim istraživanjima, dok ne proverim ko ih je naručio.
Nezavisno od tog podatka, već nakon par dana “hlađenja” (i glave i događaja) ovaj autor nema veliku dilemu da se radilo o režiranom događaju rađenom po scenariju koji nam je davno otkrio Čomski kao manipulativnu strategiju “problem-rešenje”, odnosno da se radi o pokušaju uvođenja javnosti u fazu kada zahteva što hitnije reakcije za rešavanje nekog problema. Na to upućuje puno pokazatelja koje je Vučić pokušavao da  sakrije od javnosti, počev od tajnih susreta sa Tačijem u Parizu, preko istovremenog boravka i viđanje istih ljudi njih dvojice u NJujorku, do javnog objavljivanja besmislene zabrane trojici srpskih činovnika da uđu na Kosovo i činjenice da je akciju hapšenja koordinirao direktno Tačijev kabinet, kao i da je akcija isplanirana još 23. marta, što nam je otkrio Rahim Pacoli, sekretar Alijanse za novo Kosovo, koalicionog partnera u tzv “vladi Kosova”.
No, to što nema dileme da je događaj isceniran ne znači da nema mnogo drugih nepoznanica koje treba analizirati kako bi se došlo do stvarnih dometa koje može imati stradanje Marka Đurića.

Marko Đurić – žrtva ili saučesnik?

Na Ju-tjubu postoji jedan snimak gde mladi aktivista Otpora Marko Đurić vežba svoj nastup u policiji, ako bude priveden i primoravan da daje izjavu. Pri kraju vežbanja svog TR-a (skraćenica za ono što su otporaši zvali “trening rutine”) Đurić, još uvek dečak, vežba da, poričući sve, svom isledniku kaže “a Vama gospodine zapamtio sam broj…” I tu prsne u smeh, a onaj koji ga uvežbava (iznenadićete se ko je ako pogledate snimak) vraća ga na temu.
Ne znam da li se u trenutku dok su ga po ulici vodili vukući ga za kravatu, Đurić setio da nekome od njih zapamti broj, ali prilično sam siguran da je proklinjao Vučića!
Zašto? Zato što nemam dilemu da je u svemu što se desilo Đuriću kolateralna šteta, odnosno da ga niko nije obavestio šta ga zaista čeka, kada su ga na zadatak poslali. Izraz njegovog lica, prvo izbezumljenost a onda prkos i strah, pokazuju da nije bio pripremljen za ono što će mu se desiti, bar ne za batine i javna ponižavanja kojima je bio izložen. To ne čudi, jer on je hijerarhijski previše nisko da bi mu planeri ovog događaja objašnjavali bilo šta. Uostalom, Vučić često ističe takav rezon, “za to prima platu”. NJegov život nije bio stvarno ugrožen (što on u datom trenutku nije mogao znati), a poneka ćuška i psihička trauma planerima ovog “hapšenja” nisu ništa za postignuti efekat uverljivosti.
U tom smislu prisetićemo se i Vučićevog pitanja koje je u svom prvom nastupu nakon Đurićevog hapšenja postavio sam da mu ga drugi ne bi postavili – Zašto nisu uhapsili Selakovića? – implicirajući da je to dokaz bezakonja koje su sprovodile šiptarske vlasti.
Za mene, koji smatram da je sve što rade šiptarske vlasti ali i Srbi u njenim redovima, bezakonje postoji mnogo logičniji odgovor. Selaković nije uhapšen jer Vučić prema njemu ima drugi odnos nego prema Đuriću. Neka potrčko razmisli o tome.
U svakom slučaju, da je znao šta će ga snaći, verujem da Đurić tog dana ne bi došao u Kosovsku Mitrovicu ni za kakve pare, već bi iz auta izašao na Bubanj Potoku, onako kako je svojevremeno iz onog Vučićevog nakinđurenog voza izašao na prvom zaustavnom signalu u Beogradu, gde nije bilo fotoreportera.
Generalno uzev, mislim da je javnost koja, s razlogom, ne veruje Vučićevim predstavama ovoga puta nepravedna prema “malom od palube” kada ga optužuje za glumatanje i saučesništvo, jer u ovoj priči on je istinski stradalnik. Ali, daleko od toga da ga treba žaliti. Šta god da je preživeo sam je birao svoj put, a i poslodavca. Da sam na njegovom mestu ozbiljno bih razmislio da li sve što se sa njim dešavalo, možda, ne predstavlja neko sudbinsko upozorenje Nebeske Srbije, neki životni putokaz. Naravno, ako veruje u Svetsavlje i Pravoslavlje, a ne u otporašku pesnicu.

Iskrenost Vučićevih nastupa

Prvi javni nastup posle Đurićevog hapšenja Vučić je imao posle vanredne sednice Saveta za nacionalnu bezbednost 26.marta, a sutradan se javnosti obratio nakon sastanka sa Federikom Mogerini, koja se nenadano pojavila u Beogradu. Posle toga, govorio je o toj situaciji još u par navrata. Ne znajući u šta se, i sa kim, upetljao po pitanju Kosmeta, neko ko je slušao njegov nastup mogao bi ga oceniti patriotskim. Za javnost je bilo posebno značajno što se Vučić, posle toliko godina na vlasti, prisetio da poveže reči Kosovo i Ustav Srbije. I još jedna stvar bi mogla imati specifičnu težinu, izjava da u ovom trenutku nema jasan stav o tome u kome će se formatu nastaviti “briselski razgovori”. Tu su i otvorene optužbe Šiptarima i Zapadu da nikada nisu imali ozbiljne namere da primene Sporazum o ZSO  i niz drugih nacionalno jasno formulisanih stavova.
No, ma kako napred rečeno zvučalo obećavajuće, već smo naučili da Vučić za domaću upotrebu govori šta mu u kom trenutku treba, bez ikakvih obaveza. Prisetimo se samo one predstave sa francuskim neizručivanjem Haradinaja, i svega što je tom prilikom rekao, da bi samo dva meseca kasnije njegova Srpska lista glasala da Haradinaj postane “premijer” Kosova.  U konkretnom slučaju želim da kažem da Vučić još uvek nije preduzeo ni jedan zvaničan korak koji bi potvrdio njegove obećavajuće izjave. Ništa.
Umesto toga stižu bočne poruke. Recimo, siva eminencija Vučićeve vlasti, tviteraš Krle (Nebojša Krstić), koji se predstavlja kao “marketinški stručnjak”, i koji za masne honorare kruži jutarnjim programima Vučićevih televizija da nam dojasni šta zapravo predsednik hoće da kaže, “procenio je” da Srbiji nikako ne odgovara da prekine “briselske pregovore”, zato što, misli on, ako to učini Šiptari (on ih, dabome, zove Albancima) neće morati da ispune ništa, a mi smo već ispunili većinu. Šta kažete na ovu “mudrost”, ha? Ipak je bolje zvučao dok je svirao u onim stereotipnim “Idolima” …
Sve Vučićeve nastupe pred novinarima pratila su nameštena pitanja tipa “da li je tačno da Vas je zvao Putin?”, “da li je istina da biste poslali Vojsku da Đurić nije pušten” i slična, na koja je on odgovarao neodređeno, ali na način koji je upućivao na afirmaciju. Posebno se to odnosi na upotrebu Vojske, koja jednostavno nije mogla biti opcija, zbog obaveza da se KFOR-u, odnosno NATO-u sva kretanja u kopnenoj zoni bezbednosti moraju najaviti danima unapred. Vučićev odgovor, dabome, nije tako glasio. On je pričao o svom pravu da, kao Vrhovni komandant, upotrebi Vojsku, da su se razmatrale sve opcije i tako to. Nije javnost slagao, ali ju doveo u zabladu da je takva mogućnost imala neki uticaj na ponašanje Prištine ili Zapada.
Dakle, da rezimiramo deo o Vučićevim nastupima po ovom pitanju, ako već ne želite da nepoverenjem vređamo predsednika, onda je najbolje sačekati neko vreme i pratiti konkretne političke korake koje će preduzeti da Srbiji vrati dostojanstvo koje je doživela hapšenjem Đurića, bez obzira sa kojim ciljem se taj događaj desio. Objava prekida dijaloga, makar privremeno, sa onima koje je nazvao, lažovima, teroristima i banditima logičan je korak, baš kao i zahtev za redifinisanjem svih do sada postignutih dogovora ili promena formata razgovora koja bi više odgovarala Srbiji od uvih ucena Nemačke i Brisela. Ako Vučić ne zahteva ništa od toga, stvar je jasna…

Srpska lista kao deo scenarija

Dan nakon hapšenja Đurića predstavnici tzv. Srpske liste, čiji je član Nenad Rikalo, “ministar” u Haredinajevoj vladi, krvavo pretučen prilikom Đuriđevog hapšenja, bili su na konsultacijama kod Vučića i nakon toga objavili da se povlače iz kosovske “vlade”. Haredinaju je to preneo drugi srpski “ministar” u toj “vladi” i njen “potpredsednik” Dalibor Jevtić, koji je sednici navodno prisustvovao u “tehničkom kapacitetu”.
Srpska lista je, nakon sastanka sa Vučićem, najavila i zanimljivu mogućnost da Srbi bez Albanaca formiraju ZSO, naglašavajući da je za to dobila njegovu podršku, što je vrlo indikativna politička poruka u ovom trenutku. Zapamtimo je. Oni, dakle, ne govore o prilici da se na Sever Kosmeta vrate institucije države Srbije koje su ranije postojale, ili da trenutak iskoriste za čvršće povezivanje sa maticom, oni hoće samo svoj ZSO u okviru šiptarske paradržave!! I Vučić ih u tome podržava! Zanimljivo!
Ali, još zanimljivije je da Srpska lista, posle konsultacija sa Vučićem, ne raskida koalicioni sporazum koji bi srušio tesnu Haradinajevu “vladu”, niti obustavlja svoj rad u tzv. “Skupštini Kosova”.
Dakle, moglo bi se reći, da je Srpska lista zapravo privremeno zamrznula rad na takav način da time ničim ne ometa ni funkcionisanje šiptarske vlade, niti rad njihovih para-institucija. A tu je i zanimljiva Haredinajeva izjava da ne namerava da podnosi ostavku i da veruje da će se Srpska lista uskoro vratiti u “vladu”. Najzanimljivije!

Šta su namere scenarista predstave?

Kada Noam Čomski govori o manipulativnoj strategiji koju naziva “problem-rešenje” on, pored ostalog, tvrdi da je njen cilj pripremanje javnosti za brzu akciju vlasti po nekom pitanju. Nema sumnje, da od trenutka Đurićevog hapšenja svi bitni akteri ove priče pominju ZSO. Hašim Tači je odmah optužio Srbiju da je iscenirala događaj u trenutku kada je on dao nalog za izradu ZSO, Vučić je iste večeri rekao da Priština nema nameru da konstituiše ZSO, Srpska lista je objavila da će, ako mora, sama konstituisati ZSO, Haradinaj se na to nadovezao da bi oni koji tako nešto pokušaju mogli biti uhapšeni…
ZSO, ZSO, ZSO … A, naizgled, nema nikakve neposredne veze sa samim događajem.
Možda je tu ključ ove predstave? Da vidimo šta o tome kaže Aljbin Kurti, vodeći šiptarski opozicionar:
„S jedne strane, uhapsite Đurića i zadržite ga pet minuta, počnete da pišete statut Zajednice koji je veoma problematičan i istovremeno kažete da želimo da nastavimo dijalog sa Vučićem, koji nas je nazvao teroristima te večeri – to je samo film … Po mom uverenju, bilo je potrebno ne više od dva dana da se pokaže da nije bila u pitanju vladavina prava i ustavni poredak, već da se radi o političkim igrama“, ocenio je Kurti. 
Dobro obavešten čovek. Nije kao naš Koštunica.
Kada se sve sagleda očigledno da su scenaristi ove političke manipulacije, pored Vučića i Tačija sigurno tu ima i prstiju Zapada:
da događaj neće ničim ugroziti, niti vratiti unazad “briselski dijalog” i njegove dosadšnje “rezulate”.
kao i da će ubrzati stvaranje tzv. ZSO kako bi Vučić imao mogućnost da tim “ustupkom” brani svoju nameru da šiptarskoj paradržavi dozvoli stolicu u UN, makar kao posmatraču, što je najnoviji predlog Nemačke.

 Umesto zaključka

Navedeni scenario je postavka ovog autora na bazi činjenica kojima raspolaže i specifičnih analitičkih matrica koje poseduje. Ostaje nam da čekamo i vidimo da li će je događaji potvrditi. S obzirom na zadate rokove nećemo morati čekati previše dugo.
Slično ovome razmišlja i Volfgang Petrič, poslednji opunomoćenik za Kosovo pre početka NATO bombardovanja, koji na pitanje radija Dojče vele  – Šta očekujete da će se desiti sada, kada je gospodin Đurić u Srbiji? – odgovara: 
“Pa, očekujem da će se svi vratiti poslu i naći rešenje za asocijaciju srpskih opština. Verujem da je to ključni segment koji još uvek nedostaje. Tek nakon toga moći će da se pregovara o nekakvom članstvu Kosova u Ujedinjenim nacijama ili o nečem sličnom…”
I to bi Vam bilo TO! Putin je razvio superoružje, NATO je beskoristan! Više o tome čitajte OVDE.
Izvor: Analitički forum

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA