Najnovije

DIREKTAN UTICAJ NA PUTINA? Dešavanja u zemlji manjoj od Srbije pokazuju zašto se postsovjetski lideri teško odriču moći!

Događaji u Kirgistanu, siromašnoj naciji od šest miliona ljudi blizu Kine, pokazuju zašto se postsovjetski lideri tako nerado odriču moći: teško je bilo kome od njih da stekne bilo kakvu verodostojnu garanciju da njegov naslednik neće pokušati da ga baci u zatvor ili mu uradi nešto još gore.

Kirgistan (Foto: Jutjub)

U četvrtak su kirgistanske specijalne snage uhapsile bivšeg predsednika zemlje, Almazbeka Atambajeva, u njegovoj rezidenciji u blizini glavnog grada Biškeka. Međutim, hapšenje nije bilo nimalo jednostavno. On se prethodnog dana zabarikadirao i navodno je ispalio hice na vojnike koji su došli po njega. Pomagalo mu je oko 1.000 pristalica, koji su uspeli neko vreme da odvrate napad, a tom prilikom jedan oficir je ubijen i 80 ljudi je ranjeno.

Nasledniku Atambajeva, Soronbaju Jenbekov, trebalo je 12 sati da javno odgovori na taj sukob, što je siguran znak da nije očekivao ovakav otpor. Odlučio se da se pretvara da je mogao da savlada pobunjenike, ali ne po cenu dodatnih života.

Jenbekov je bio izabran naslednik Atambajeva, nakon šestogodišnjeg mandata. U Kirgistanu lideri mogu samo jedan šestogodišnji mandat da vrše, što je izuzetak među postsovjetskim državama centralne Azije, gde vladari uglavnom ostaju na vlasti do smrti.

On je 2017. godine pobedio na izborima za koje su i posmatrači iz Evrope rekli da su bili legitimni i da su predstavljali miran prenos moći.

To je bio prvi put da je neki kirgistanski lider napustio funkciju, a da nije srušen.

Međutim, nastali su problemi kada je Atambajev odbio da se tiho povuče u pozadinu, a Jenbekov se pokazao nevoljnim da deli vlast sa njim.

Usledio je raskol u vladajućoj Socijaldemokratskoj stranci. Saveznici Atambajeva otpušteni su s državnih poslova, a međusobne optužbe za korupciju su poletele. U aprilu je parlament skinuo imunitet bivšim predsednicima od krivičnog gonjenja, što je očigledno bio korak usmeren protiv Atambajeva.

Krivični slučajevi u kojima je zvanično bio samo svedok su eskalirali: bivši vođa odbio je da se pojavi na ispitivanju.

Sukob je u sredu eskalirao u nasilju. Čini se da Jenbekov za sada ima prednost jer su vojska, policija i specijalne snage još uvek na njegovoj strani.

Ali veći problem nije ko će pobediti u malom Kirgistanu, jednoj od 50 najsiromašnijih zemalja na svetu, već taj da li bilo koji postsovjetski lider može da se oseća mirnim da preda vlast nakon izbora.

To je takođe pitanje koje mora sebi da postavi i bivši ukrajinski predsednik Petro Porošenko. Porošenko je u aprilu izgubio izbore od bivšeg komičara Volodimira Zelenskog. Krajem prošlog meseca, Roman Truba, šef ukrajinskog Državnog biroa za istrage, rekao je da je bivši vođa smatran osobom od interesa za 11 krivičnih slučajeva, uglavnom u vezi sa korupcijom.

Zelenski bi ponekad spomenuo da bi želeo da Porošenka kazni zbog lošeg vođenja Ukrajine, a iako je, prema rečima ukrajinskog generalnog tužioca (koga je inače na tu poziciju imenovao Porošenko), bivši predsednik do sada viđen samo kao svedok, slučaj Atambajev pokazuje da to može brzo da se promeni. Mirna, demokratska (ili barem relativno demokratska) tranzicija moći ne predstavlja kraj.

Sa postsovjetskim pravosudnim sistemima koji su uglavnom neformirani i agencijama za sprovođenje zakona koje opslužuju svakog gospodara ponaosob, a ne državu, vladar koji se odrekne vlasti u ozbiljnoj je opasnosti, pogotovo ako nastavi da se bavi politikom.

Uvek će biti prestupa za koje može da bude odgovoran. U Ukrajini i u Rusiji, bivši predsednici su obično davali sve od sebe da bi to sprečili. (Sadašnji ruski premijer Dmitrij Medvedev, koji je predsedničku stolicu grejao za Vladimira Putina u periodu između 2008. i 2012, neka je vrsta izuzetaka, ali on je tada uvek verno služio Putinu.) Međutim, Porošenko se glasno protivi Zelenskom, pa scena u stilu hapšenja Atambajeva u budućnosti nije potpuno nezamisliva u Ukrajini.

Situacija u Kirgistanu takođe ima i direktnog uticaja na Putinove planove za 2024. godinu, kada se završava njegov poslednji ustavom dozvoljeni predsednički mandat.

Ima nekoliko izvodljivih opcija da ostane na vlasti bez promene ustava kako bi produžio svoju vladavinu, što je scenario za koji je obećao da će ga izbeći. Gledanje događaja u Kirgistanu mora da ga navede da se zapita i šta bi moglo da se desi ako preda moć navodno "pripitomljenom" nasledniku, kao što je Atambajev mislio da će učiniti u 2017.

Pročitajte OVDE  zašto je panika od Putinove hipersonične rakete, šta se dogodilo.

Izvor: Blic

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA