Najnovije

DRŽE TRAMPA U ŠACI: Si Đinping i kineski partijski vrh letuju i pored obale čekaju leš neprijatelja!

Pre neki dan, Donald Tramp je objavio je još jednu poruku na svom Tviteru o  tome koliko su Sjedinjene Države „na dobitku“ u trgovinskom ratu protiv Kine.

Si Đinping (Foto: Jutjub)

“S Kinom stvari idu vrlo dobro. Plaćaju nam desetke milijardi dolara, to je moguće zbog devalvacije juana i infuzije ogromnih količina gotovine, tako da njihov sastav i dalje deluje. Za sada naši potrošači ne plaćaju ništa, a nema ni inflacije. Nema ni pomoći od Federalnih rezervi”, napisao je američki predsednik. 

Krik očaja o “nepostojanju inflacije”, što nije tipično za Trampa, te kako mu “FED ne pomaže”, blago rečeno, protivreči početku ove bravure.

Tramp bi hteo pokrenuti točak inflacije kako bi amortizirao nacionalni dug, a ujedno želi značajno smanjiti kurs dolara kako bi aktivno učetsvovao u trci devalvacije. DŽordž Buš je 2002. to uspeo učiniti, ali Tramp ne.

Kina je nedavno snizila svoju valutu na kurs 7 juana za dolar, što je Trampu prouzrokovalo muke koje ne uspeva da prikrije. Iako on želi da učini isto, DŽerom Pauel, šef Federalnih rezervi, na to ni ne pomišlja.

Sad o tome “kako nam Kinezi plaćaju desetine milijardi dolara” i “naši potrošači ne plaćaju ništa”, što je banalna laž, prvo i drugo, koja može proći samo kod Trampovih pristalica na Tviteru.

Prihodi državnog proračuna SAD-a manji su od planiranih za 15%, i to uprkos uvedenim carinama. Osim toga, radna mesta se ne vraćaju u SAD i dolazi do stvarnog pada proizvodnje.

Kao što pokazuju podaci iz američkih izvora, Sjedinjene Države su od uvođenja carina uprihodovale oko 20 milijardi dolara, što je novac koji je završio u saveznom proračunu, dok su Kinezi na carinama za uvezenu američku robu naplatili oko 25 milijardi dolara. Čak i ovde Kina samouvereno pobeđuje. Podatke je na temelju izveštaja obe carinske uprave do 31. jula objavio Blumberg.

Pored toga, broj bankrotiranih poljoprivrednika u Sjedinjenim Državama se u poslednjih pet godina više nego udvostručio. Međutim, poljoprivreda u Sjedinjenim Državama čini tek nešto više od 1% BDP-a, nešto više od oko 20% su industrije i realni sektor, a ostatak su usluge, uključujući transport, koji se vodi kao sekundarni sektor, iako ga ekonomska nauka svrstava u tercijarni, odnosno uslužni sektor. No to je za američke poljoprivrednike, posebno one koji su bankrotirali, najmanje važno.

Ovi podaci o strukturi američke privrede datiraju iz 2015. godine, ali je malo verojatno da se u tom smislu išta promenilo, tako da se visoka politika poljoprivrednicima obraća samo tokom izbora, dok inače njihova sudbina nikoga ne zanima.

Takođe, kineski odgovor je značajno pogodio Boing, Katerpilar i DŽon Dira. Naime, carine koje je Tramp uveo pogodile su ove korporacije, jer su im porasle cene za čelik i aluminijum, čime su se se automatski povećali troškovi proizvodnje.

Što se tiče „potrošača koji ništa ne plaća,“ američki se istraživači u osnovi ne slažu s tim. Ekonomisti iz Vašingtona napisali su da “prosečni dodatni troškovi za američku četveročlanu porodicu zbog uvedenih carina iznose 350 dolara godišnje, a otprilike 850 dolara godišnje ako se u obzir uzmu carine koje su već bile uvedene pre”.

Ispada da su dodatni troškovi američkih domaćinstava veći za 1100 USD godišnje. Kad su objavljene ove informacije, Piter Navaro nije našao ništa bolje nego odgovoriti da je trgovinski rat s Kinom, zapravo đubre, ali izdajničke spletke Federalnih rezervi, na čelu s Pauelom, su zli neprijatelji.

“Ironično je da Pauel iz Federalnih rezervi dolazi i govori o trgovinskim tenzijama koje utiču na privredu. U stvari, Pauel je, povećanjem kamatnih stopa za 100 baznih bodova, jedini odgovoran za gubitak 1% rasta našeg BDP-a, kao i uključivanjem u ono što se naziva kvantitativno pooštravanje”, rekao je za Blumberg Navaro.

Više o ovoj temi možete naći u nekoliko studija Univerziteta UKLA i Prinston, koji su zaključili “da gotovo svi proračunski prihodi od carina dolaze iz džepova Amerikanaca”.

Tramp je takođe optužio Đinpinga da “nije ispunio obećanje iz Osake da će kupiti velike količine američkih poljoprivrednih proizvoda”.

Međutim, tamo nije bilo nikakvih pisanih sporazuma, a usmene niko nije čuo, niti je predsednik Si potvrdio te podatke. Dakle, je to najverovatnije izmislio, a ne bi mu bilo prvi put.

Tramp je napisao u drugoj objavi na Tviteru „kako zemlje dolaze k njemu na pregovore u želji sklope realne trgovinske sporazume”.

Vidite li vi možda redove diplomata i trgovinskih predstavnika ispred Bele kuće? Koliko je poznato, takvih ljudi nema, stoga je možda vreme da se napiše knjiga „Doni i njegovi imaginarni prijatelji“.

Tramp je kasnije dodao da “ako Kina ne popusti, SAD uvek mogu pooštriti carine”.

Na to je pr kineskog ministarstva spoljnjih poslova na brifingu u petak odgovorila: „Kina ne prihvata nikakve pritiske, pretnje ili ucene. I neće pristati na kompromise u načelnim pitanjima. Ako SAD uvedu dodatne carine, tada će Kina poduzeti potrebne mere suzbijanja.” Kakve protivere, nije precizirala i iznenađenja će sigurno biti.

U međuvremenu, indeks S i P 500 već pet dana zaredom pada od radosti. Kako govore najnoviji podaci iz SAD-a, njihova trgovinska bilansa s Kinom se i dalje pogoršava. Trgovinski deficit je, samo s Kinom, za jedan mesec iznosio 30,2 milijarde dolara. Američki izvoz u Kinu pada brže od uvoza iz Kine. Ovo su brojke, a one nisu ni „leve“ ni „desne“, niti su „komunističke“ ili „kapitalističke“, ma što to danas značilo. Čini se da kineska mačka, bila ona crna ili bela, brže i bolje lovi miševe od američke, a to je jedino važno.

Evo još jedne potvrde: “Šest osoba upoznatih s pregovorima potvrdilo je da tokom sastanka s američkim trgovinskim predstavnikom Robertom E Lijthizerom i ministrom finansija Stivenom Muncinom u Šangaju kineska strana nije iznela nikakve nove predloge.”

Kao što su rekli tako je i bilo. Kinezi nisu zbog toga srećni, ali će čekati. Pokušaji pregovora s Kinom komplikovani su i zbog činjenice da vrh kineskog vođstva već dve sedmice boravi u morskom odmaralištu u Bejdajheu, gde održavaju zatvorene sastanke. Odnosno, Don može histerisati i svađati se s Pauelom, dok se Si Đinping i ministar poslova Vang Ji sunčaju, plivaju u moru i jedu ruski sladoled. Kineski partijski vrh nema Trampove probleme i dovoljno je zaštićenom linijom nazvati izvršni odbor Narodne banke Kine i dati upute koje će bez pogovora biti sprovedene u delo. Ovo bi ukratko bila trenutna situacija.

Stoga, budite mirni, kupajte se, jedite sladoled i ne zaboravite kinesku poslovicu: “Sedi na obalu reke i čekaj. Ako si dovoljno strpljiv i ako budeš dovoljno dugo čekao, pre ili kasnije doploviće leš tvog neprijatelja…“

Pročitajte OVDE ko to ne haje za dogovore sa Trampom.

Izvor: Bloomberg/logicno. com/N. Babić

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA