Najnovije

ŠTA SE DEŠAVA U LIBIJI? Sve sukobljene strane imaju svoje interese, a Erdogan je stavio šapu na svoj cilj

Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan je dogovor o slanju vojske u Libiju napravio sa jednim ciljem - da preuzme kontrolu nad vodama istočnog Mediterana i kopa naftu, uprkos protivljenju drugih država prisutnih u regionu.

Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan (Foto: Jutjub)

Erdogan je rekao da je Turska počela sa slanjem trupa u Libiju kako bi pomogla vladi, koju predvodi Fajez al Saradž u Tripoliju (GNA), koju podržava UN, u borbi protiv pobunjeničke Libijske nacionalne armije (LNA) koje predvodi Kalifa Haftar.

On je rekao da Turska želi da podrži stabilnost vlade u toj ratom razorenoj i duboko podeljenoj zemlji, ali i istakao odmah da, u skladu sa sporazumom Ankare i Tripolija, više neće biti moguće da druge zemlje sprovode istraživanje i bušenje nafte kod obala Libije.

Erdogan je takođe najavio i da će Ankara započeti aktivnosti pretrage i bušenja zaliha gasa na istočnom Mediteranu 2020. godine u skladu sa sporazumom postignutim sa GNA i da je njen brod "Oruk Reis" već započeo istraživanja.

GNA i Ankara su još u novembru potpisale memorandum o vodenim granicama u Mediteranskom moru, ali nisu objavile mnogo detalja o tome.

Severni deo teritorije Mediterana za koji Turska tvrdi da na njega polaže pravo, obuhvata i pojedina grčka ostrva poput Krita i delove kiparske ekskluzivne ekonomske zone.

Turska se godinama sukobljavala s Grčkom i Kiprom oko prava na Istočni Mediteran. Kako nije potpisnik Konvencije UN-a o pomorskom pravu iz 1982. godine, Turska ne priznaje ekskluzivne ekonomske zone koje su ostrvima dodeljene ovom Konvencijom. Turska i Grčka vode pregovore više od pola veka kako bi pronašle obostrano prihvatljivo rešenje njihovog spora oko podele resursa u Egejskom moru i Mediteranu.

Tenzije između Turske i Grčke su u poslednje vreme i dodatno povećane zbog eksploatiranja gasa koje Turska vrši u istočnom Mediteranu nedaleko od obale Kipra, zbog čega Evropska unija preti uvođenjem sankcija Turskoj.

U zamenu za dogovor sa GNA, Turska šalje svoje i sirijske borce da se bore protiv Haftarovih pobunjenika.

Turski parlament je u januaru odobrio slanje vojske, a vlada je u Libiju već poslala deo vojne opreme poput dronova. Nekih 180 turskih vojnika se već nalazi u Libiji gde treniraju tamošnju vojsku.

Ko je sve prisutan u Libiji?

Otkako je 2011. godine pao lider Libije Moamer Gadafi, država se nalazi u stanju sukoba više frakcija koje se bore za vlast. One su se podelile na one koje podržavaju Al Saradževu vladu i na one koje podržavaju Haftara.

Poslednjih godina sukob u Libiji pretvorio se u posrednički rat, sa brojnim stranim silama koje su se pridružile radi odbrane sopstvenih ideoloških i ekonomskih interesa. GNA podržavaju zapadne sile, uključujući SAD, ali se uglavnom oslanja na Tursku, Katar i Italiju.

S druge strane Haftar uživa podršku Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), Rusije, Saudijske Arabije, Jordana i, nezvanično, Francuske. UAE je značajno pomogla Haftaru vazdušnom podrškom i naprednim oružjem, prema američkim izveštajima, Saudijska Arabija je Haftara podržala velikodušnim novčanim sredstvima, a Egipat je njegovim snagama takođe dao oružje.

Smatra se da Francuska takođe Haftaru pruža vojnu pomoć. Francuske rakete pronađene su u bazi LNA prošle godine, ali vlada je porekla da snabdeva Haftara oružjem.

Za Rusiju se tvrdi da je poslala svoje plaćenike u zemlju.

Šta su njihovi ciljevi?

Turska, osim ekonomskih, ima i ideološke razloge da podrži Saradža i GNA. Naime, u GNA se nalazi i jedna frakcija Muslimanskog bratstva, a poznato je da ih Turska podržava, kao što je to činila i u Egiptu.

Italija, bivša kolonijalna sila u Libiji, stabilizaciju te zemlje smatra pitanjem nacionalne sigurnosti. Ona se kladi na vladu Al Saradža da osigura svoje interese, uključujući pristup rezervama nafte. Migracije su još jedna briga - Rim je prošle godine obnovio kontroverzni sporazum o migrantima sa GNA, prema kojem se migranti zateknuti u Mediteranu vraćaju natrag u Libiju.

Francuska vlada zvanično negira da podržava Haftara, ali smatra ratnog vođu kao najbolju opciju za umanjivanje rizika od javljanja ekstremista. Francuska takođe ima interese za naftu u Libiji.

Saudijska Arabija, Egipat i UAE vide u Haftaru saveznika protiv širenja političkog islama, a posebno Muslimanskog bratstva, koje navode kao terorističku organizaciju.

Turska i Katar su s druge strane podrška Muslimanskoj braći.

SAD zvanično podržava GNA, ali uglavnom je ostala van sukoba otkako je na njenom čelu Donald Tramp, mada je predsednik prošle godine iznenadio sve kada je u telefonskom pozivu pohvalio Haftara.

U međuvremenu, Rusija je iskoristila priliku da proširi svoj uticaj u regionu u nedostatku ujedinjenog zapadnog angažmana.

Pročitajte OVDE da li će Iran dati Kijevu snimke iz oborenog aviona.

Izvor: Blic

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA