Najnovije

AMERIČKI NUKLEARNI INŽENJER OTKRIVEN KAO KLJUČNI RUSKI ŠPIJUN: “Nismo imali pojma da je on toliko važan”!

Novi deklasificirani dokumenti otkrili su neverojatnu razinu u kojoj je sovjetska obaveštajna služba mogla dospeti u američkom programu nuklearnog oružja 1940-ih. Dok su ranije bila poznata tri špijuna, otkriven je identitet četvrtog, a on je dao Moskvi možda i više informacija nego itko drugi o tome kako napraviti atomsku bombu.

Nuklearna eksplozija (Foto: pixabay. com)

Oskar Seborer bio je dete poljskih jevrejskih imigranata, rođen je u NJu Jorku 1921. godine. Studirao je elektrotehniku na Državnom sveučilištu Ohajo, regrutiran je 1942.  Radio je na Menhetenskom projektu, američkom glavnom tajnom programu za razvoj atomske bombe. Bio je svjedok testa Trojstva (Trinity) iz 1945. godine, prve veštačke nuklearne detonacije, koja je dokazala održivost atomske bombe.

Bio je i sovjetski špijun sa šifriranim imenom „Godsend“ (Bogom dan), a za nuklearni program Sovjetskog Saveza bio je upravo to, pružio je komunističkom bloku više informacija o tome kako izgraditi napredno, visoko razorno oružje od bilo koje druge osobe.

Istoričari Harvi Kler i DŽon Erl Hauns otkrili su opseg Seborerove špijunaže u novom radu o životu i radnji špijuna. Oni se oslanjaju na nov deklasificikovan izveštaj Središnje obavjžeštajne agencije SAD-a u kojem su detaljno opisane bezbrojne tajne Seborera, koji je pobegao u SSSR 1951. godine.

“To je fascinantno”, rekao je Kler za NJu Jork Tajms. “Nismo imali pojma da je on toliko važan.”

Dok je radio u Nacionalnom laboratoriju Los Alamos u Novom Meksiku, Seborer je, prema dokumentima, pomogao izraditi neke od najvažnijih karakteristika prvog nuklearnog oružja, uključujući i one koje je najteže kopirati, poput krugova na njihovim detonatorima. NJegovi uvidi pomogli su inženjerima menhetenskog projekta da brzo minijaturiziraju bojnu glavu, što je omogućilo korištenje u prenosivom oružju, koje je na kraju postavljeno na vrh rakete i bačeno iz zrakoplova.

Konkretno, Seborer je dizajnirao „neverojatno komplikovan“ okidač implozije, što je bilo potrebno za aktiviranje  fisijske reakcije koja daje nuklearnoj bombi snažan eksplozivni prinos.

Aleks Velerštajn, nuklearni istoričar Stevensovog tehnološkog instituta u Hobokenu, NJu DŽersiju, rekao je Tajmsu da su Sovjeti “proveli puno vremena gledajući na problem detonatorskih krugova”, napominjući da je Seborerov doprinos “mogao biti jedinstven” među svim ostalim doprinosima u programu moskovskih špijuna.

“Ne znam je li ijedan drugi poznati špijun imao pristup onim tajnama koje je Seborer imao”, rekao je Tajmsu, primećujući da su Seborer i njegovi drugovi “možda popunili prazninu” za sovjetske znanstvenike. Na primer, jedan sovjetski dijagram nuklearnog uređaja koji je Velerštajn naveo u analizi iz juna 1946. – samo četiri meseca nakon što je Seborer napustio Los Alamos – pokazuje detonacijski krug koji je jasno inspiriran američkim uređajem.

Dokumenti CIA-e datiraju iz 1956. godine, četiri godine nakon što se Seborer nastanio u Sovjetskom Savezu. Kler je rekao da je FBI prvi put otkrio dokaze o Seborerovoj potencijalnoj ulozi u špijunaži 1955. godine, ali dok su drugi sovjetski špijuni u programu, kao što je Klaus Fuc, uhapšeni i njihovo otkriće objavljeno, politika iz 1956. nije javno objavila ovaj špijunski skandal.

Međutim, dokazi protiv Seborera također su bili vrlo nategnuti: dokumenti ne dokazuju njegovu špijunažu, oni samo beleže ono što je mogao ukrasti ili naučiti Sovjete, na temelju onoga čemu je imao pristup. Povrh svega, već je bio u Sovjetskom Savezu, pa čak ni donošenje optužnice nije bilo verojatno.

Dokumenti Kler i Hayns napominju da je doušnik FBI-a u Moskvi izvestio da je Seborer rekao da će on i njegov brat Stjuart, komunista koji ga je pratio u egzilu, biti pogubljeni zbog “onoga što su učinili” ako se ikad vrati u Sjedinjene Države. U stvari, 1953. godine SAD su pogubile dvoje osumnjičenih špijuna, Juliusa i Etel Rosenberg, nakon što su optuženi za krijumčarenje dizajna oružja, uključujući i dizajn iz Menhetn Projekta.

Sovjetski je Savez detonirao svoju prvu nuklearnu bombu samo četiri godine nakon testa Trinity, 29. avgusta 1949., na poligonu Semipalatinsk u Kazahstanskom SSSR-u.

O misteriji pada "kajova voriora" saznajte OVDE!

Izvor: logicno. com/ Saša F.

 

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA