Piše: Velimir Eraković
Danas je u Montenegru drugo vrijeme. NJegoša su izbacili iz upotrebe, jer ovakvoj državi ne treba neko ko će ih uvjek podsjećati da su Srbi. U današnjem Montenegru nije dosadno. Živi se jedan od najturbulentnih perioda njene istorije. Na djelu je narodni bunt protiv zakona o slobodi vjeroispovjesti ili Crkvena revolucija. Toliki narod na ulice je izveo sam režim i hvala mu na tome.
U privatnoj državi Mila Đukanovića, poslednjeg evropskog diktatora i autokrate, obogatili su se on, brat, sestra i njegovi tajkuni. Žive raskalašno, bogateći se na tuđ račun. Sirotinja jedva sastavlja kraj sa krajem, muči se da opstane ekonomski a evo sada i duhovno. Muči se da sačuva zdrav razum i svetinje. Srpsku Crnu Goru sa kojom se sada ponosi vaskoliko Srpstvo. Ono što je režim uradio vrijeđa nacionalna osjećanja ,zdravu logiku i dostojanstvo svakoga slobodnog čovjeka. Ko zna šta sve ima u glavi monstrum koji po cijeni krvi želi da ostane na vlasti. Ne vjeruje nikome, ne zna ko mu je lojalan, ko nije, uglavnom je u totalnom delirijumu. Pritiska Srbe koliko može, provocira, katolicima garantuje imovinu a našu bi otimao. U grdnim naumima koje ima sprečavaju ga litije, koje brojem naroda koji učestvuje u njima prevazilaze i najveće optimiste. 250 hiljada vjernika šeta i čeka kraj vladavine Mila Đukanovića.
Moje je mišljenje, kad crkva već ne želi miješanje politike u ovaj problem, da litije moraju da iznjedre novog Karađorđa. Liturgiskim pojanjem i molebanima crkva će okupiti narod, ali Milo neće otići niti povući zakon. Na Gospodu je da iznjedri nekog vođu, kakav je bio Karađorđe i da se ova farsa duga trideset godina završava. Dosta je tlačenja i maltretiranja Srba. A mi moramo ostati uz Episkope, na putu vjere, nade i ljubavi. Na putu predaka, između početka i kraja, okrenuti Bogu i vjeri u njega, željni bolje budućnosti i pobjede. Ugledavši se na prađedove, na hrabre ljude iz našeg vremena, idemo dalje, čekajući novog Karađorđa, pobjednika, u nadi da nam se neće suditi po tome koliko smo puta pali, već koliko smo puta posle pada ustali.
Srbijo, srećan ti dan državnosti, budi nam vječna majka, utjeha i oslonac.
Kurti progovorio o sporazumu Beograda i Prištine! Više o tome OVDE.
Izvor: Pravda
