Piše: Marko Kovačević, portparol Nove srpske demokratije
Vijesti i čitava Druga familija su se razotkrili kao agenti režima za odnose sa srpskom stranom, u svim njenim varijitetima u Crnoj Gori, koji neprestano treba da podrivaju svaki vid srpskog jedinstva. Zato su baš oni prvi napali Srbiju i otpočeli sagu o respiratorima javno.
Prethodno su je otpočeli "humanitarci" iz režima koji su naručili respiratore iz "susjedne države" koja je mnogo prije toga zabranila izvoz bilo kakve medicinske opreme. Sve je bilo spremno da se udari po Srbima i da se stvori atmosfera ljutnje i omraze prema Srbiji.
Možemo reći da im prvi put posle mnogo vremena nije prošlo. Prvo je srpski narod u Crnoj Gori prozreo zli naum Vijesti i žestoko reagovao na svim svojim nivoima, od građanskog do svojih kulturnih djelatnika i političara. Rezultat toga bio je da su Vijesti i Druga familija kao hijene u jagnjećoj koži konačno razotkriveni u svom prljavom poslu koji sprovode u mjesecima za nama. Zato su odmah primirili i ponašaju se trenutno kao male mace. Eto, kako je srpsko jedinstvo moćna stvar.
Dan nakon toga, reaguje i Srbija koja je bila napadnuta da je konfiskovala, oduzela i šta sve ne respiratore Crnoj Gori. Ispostavilo se da je to istina taman koliko i "okupacija" 1918. godine. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je objasnio da je Srbija još ranije zabranila izvoz medicinske opreme, da to nema veze sa Crnom Gorom, da je iznenađen optužbama, ali da je Srbija spremna da odmah pokloni Crnoj Gori tri respiratora koja su joj potrebna i ustupi još dva na prethodni zahtjev Andrije Mandića kao jednog od političkih lidera Srba iz Crne Gore. Srbija na djelu ispunila poslovicu "Ko tebe kamenom, ti njega hljebom".
A to montenegrini, kroatofili, baldačijevci, handžardivizijci ne opraštaju. Valja napomenuti da je Srbija pomoć obezbjedila i za Goražde, Srebrenicu i da je izrazila spremnost da pomogne svim državama u regionu. To je jedini velikosrpski projekat koji smo imali i koji je bio uspješan, da je Srbija velika onda kada je drugima teško. 1885. godine je Srbija propustila preko svoje teritorije medicinski transport prema Bugarskoj sa kojom je bila u ratu. To nikada prije ni posle nije bilo. U ovim danima Srbija ponavlja taj podvig i okolnim zemljama koje svoju nezavisnost i postojanje mahom grade na antisrpstvu nesebično pomaže.
Vlastodršcima u Crnoj Gori je posebno zasmetalo što je Aleksandar Vučić uvažio molbu Andrije Mandića da Srbija pošalje pomoć Crnoj Gori i pored tri poklonio još dva respiratora za Berane i Pljevlja, koja još nemaju nijedan ali su skoro imali smrtni slučaj, mimo korone, zbog nedostatka tog aparata. Zamislite srpski predsjednik uvažio molbu srpskog političara da negdje uputi pomoć gdje je mogu koristiti i Srbi i ostali koji sa Srbima žive. Kakva drskost.
Kakav napad na državu. Srbi hoće da pomognu Srbe i sugrađane Srba. Pa to se ne smije dozvoliti po cijenu života. I baš životi mogu i biti cijena ponašanja crnogorskog režima.
I pojaviše se oni, Simke i Hrapo. Kažu "Ne treba, snaći ćemo se". Spremni su Đukanović i klika zbog toga što mrze Srbiju i Andriju Mandića da rizikuju živote građana zemlje kojom vladaju. Kome sada nije jasno da je mržnja ugrađena u same temelje državnog sistema i da je neophodno ovakav sistem do temelja srušiti, temelje iskopati i graditi sve ponovo. Nije im uspjelo da optuže preko Vijesti, dan ranije, Srbiju kako je od nas nešto uzela, konfiskovala, uskratila i tako ugrozila živote u Crnoj Gori, pa su kao zla djeca, uhvaćena u krađi, riješili da oni budu ti koji će od Srbije odbiti pomoć koja spašava živote. A Srbija, velika Srbija, je pokazala da su joj životi ljudi u Crnoj Gori važniji od montenegrinskih i kroatofilskih spletki i intriga koje treba da joj naude.
Srpskim jedinstvom i zdravim razumom ostalih, ogoljeni su neprijatelji Srba, koji su se pokazali kao neprijatelji i svih onih koji sa Srbima žive u Crnoj Gori. Jer im životi ljudi ne znače ništa, samo im znači da naude Srbiji i srpskom narodu, to je jedina svrha zbog koje postoje i jedini zadatak koji kao sluge imaju.
A velika Srbija, pokazala je da joj znače i njeni Srbi ali i svi oni koji sa Srbima žive, darivajući poklone koji spašavaju živote. Hvala ti Srbijo, koja nikad ne možeš biti mala, jer si velika, bila i ostala, i onima što te mrze i nama koji te kao zenicu svoga oka volimo!
Pročitajte OVDE prvu ispovest kapetana Dragana po izlasku iz hrvatskog zatvora.
Izvor: Pravda
