Najnovije

ČETIRI KLJUČNA OSTRVA: Dogovor Rusije i Japana izguraće Ameriku s Dalekog istoka! 

Japan i Rusija nisu potpisali mirovni sporazum nakon Drugog svetskog rata upravo zbog Kurilskih ostrva. Tokio na njih ne pretenduje zbog veličine ili broja stanovnika, već jer su strateški važna tačka.

Sahalin (Foto: Jutjub)

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je prilikom poslednjeg susreta sa premijerom Japana Šinzom Abeom da je važno da rešenje spora dveju zemalja oko četiri kurilska ostrva bude u skladu sa ruskim i japanskim strateškim interesima.

Abe je sa svoje strane istakao želju da mirovni sporazum Rusije i Japana o Južnim kurilskim ostrvima bude zaključen u ovoj generaciji.

Podsećanja radi, teritorijalni spor oko Kurilskih ostrva i dalje ostaje kamen spoticanja u rusko-japanskim odnosima, a rešenja nema više od sedam decenija. Japan pretenduje na ostrva Kunašir, Šikotan, Iturup i Habomai, pozivajući se na bilateralni Traktat o trgovini i granicama iz 1855. godine, a Tokio je vraćanje ovih ostrva postavio kao uslov za zaključivanje mirovnog sporazuma s Rusijom.

Stav Moskve zasniva se na tome da su južni Kurili ušli u sastav Sovjetskog Saveza nakon Drugog svetskog rata i da je ruski suverenitet nad njima, s odgovarajućim međunarodno-pravnim utemeljenjem, neupitan.

Prema rečima Dragana Milenkovića, stručnjaka za Japan i dugogodišnjeg dopisnika Tanjuga iz te zemlje, da bi se razumela aktuelna situacija sa Kurilskim ostrvima, treba se podsetiti dešavanja iz višedecenijske prošlosti.

Kako su Rusi osvojili Kurile

Mi u Evropi, kaže sagovornik, često zaboravljamo koliko su za opštu svetsku ravnotežu bili važni Daleki istok i odnosi nekada carske Rusije, a kasnije Sovjetskog Saveza sa njihovim susedima u Aziji. Uvek je tu, napominje Milenković, postojao jedan teg koji nismo primećivali, a bio je veoma važan.

„Kada je počeo Drugi svetski rat, Sovjetski Savez je gubio bitku sve dok nije dobio signal da Japan neće napasti Sovjetski Savez sa azijske strane. Tada je mogao da pokrene sve svoje snage sa Dalekog istoka i da slomi Nemce, prvo kod Staljingrada, a kasnije i na drugim bojištima. Dakle, da nije bilo dojave Riharda Zorgea i njegove grupe iz Tokija da će Japan napasti Perl Harbur, a ne Sovjetski Savez, ne bi se rešio Drugi svetski rat. Takođe, nakon toga, za vreme trajanja rata, Japan je imao komunikaciju preko Moskve sa zapadnim saveznicima. To je vrlo neobična činjenica, ali sve vreme je Moskva bila taj kanal preko koga je Japan, iako je ratovao sa Zapadom, sve vreme sa njim komunicirao. Kada je taj kanal komunikacije prekinut, Japan je izgubio rat“, objašnjava Milenković.

Kako kaže, tada su sporazumi propali, a Sovjetski Savez je ušao u rat protiv Japana. Prvo je zauzeo Mandžuriju, zatim sve delove Kine u kojima su bili Japanci, a konačno i takozvana Kurilska ostrva, ona koja Japanci smatraju svojim severnim teritorijama.

„Treba podsetiti da SAD nisu dobile Drugi svetski rat, pa čak ni njihove atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki, već ulazak Sovjetskog Saveza u rat protiv Japana. Tada su Japanci shvatili da nemaju šanse da se bore na dve strane. Naime, devetog avgusta 1945. godine u Tokiju je zasedao Carski savet, na kom oni nisu razgovarali o bombi koja je bačena Nagasaki tog jutra, već o tome da ne mogu i protiv Sovjetskog Saveza“, napominje Milenković.

Strateški važna tačka

Sagovornik napominje da su nakon Drugog svetskog rata Rusi osvojene teritorije vratili NR Kini, a zadržali su samo Kurilska ostrva, strateški veoma važnu tačku na Dalekom istoku.

„Sovjetski Savez, odnosno današnja Rusija, ima svoje pomorske snage u luci Vladivostok. Kada dođe zima i kada se zamrznu okolna mora, jedini prolaz na Pacifik je pored Kurilskih ostrva. Kako su Sjedinjene Američke Države praktično okupirale Japan 1945. godine, Rusi su zauzeli Kurilska ostrva kako bi sve vreme imali svoj kanal za izlazak na Pacifik i kako bi mogli da kontrolišu situaciju sa svoje strane. Ja tu situaciju pratim već 40 godina, otkako sam postao spoljnopolitički novinar u Tanjugu, i kada god bi me pitali kada će Rusi da predaju Kurilska ostrva Japanu, odgovorio bih — onda kada se razreši situacija na celom Dalekom istoku“, kaže Milenković.

On pojašnjava da su američke snage veoma dugo bile na Filipinima, ali su odatle morale da se sklone. Sada su, kaže, Amerikanci sa vojnim kontingentima prisutni u Južnoj Koreji i Japanu.

„Dokle god Amerikanci budu držali te velike snage u Južnoj Koreji i Japanu, i dok ne počne da se rešava korejski problem, Rusi im neće dati Kurilska ostrva. Sada, međutim, deluje da se taj trenutak približio. Naime, čim je počelo to malo odmrzavanje odnosa, prvo između Severne i Južne Koreje, pa onda i Sjedinjenih Američkih Država i Pjongjanga, došao je trenutak da Rusi i Japanci mogu da razgovaraju o Kurilskim ostrvima“, ocenjuje iskusni novinar.

Prema njegovim rečima, Kurilska ostrva Japanu nikada nisu bila značajna zbog broja stanovnika, već kao strateška tačka.

„Japanci i Rusi upravo zbog ovih ostrva nisu potpisali mirovni sporazum od kraja Drugog svetskog rata. To su, čini mi se, jedine dve države koje se posle rata nisu pomirile, iako su susedi. Sada je izgleda došlo vreme da se to reši, a treba podsetiti da su Abe i Putin već pre godinu dana razgovarali o početku nekih ekonomskih projekata gde bi Japanci tehnološki ušli na ta ostrva, počeli da prave neke infrastrukturne projekte, te da tako krene odmrzavanje odnosa. Evo, sada je to opet bila tema razgovora, što je, nadajmo se, dobar znak, jer kada se Rusi i Japanci pomire to će značiti Amerikanci moraju da se povuku sa Dalekog istoka ili da će tamo izgubiti značaj“, ukazuje Milenković.

Zašto Japanci ne pristaju na podelu?

Sovjetski lider Nikita Hruščov svojevremeno je pokušao da nađe rešenje, a zajednička deklaracija iz 1956. predviđala je da SSSR zadrži dva ostrva, a da preostala dva, Šikotan i Habomai, preda Japanu, posle zaključenja mirovnog ugovora. Tokio je kasnije, pod uticajem SAD, ovaj dokument odbacio, zahtevajući da mu se vrate sva četiri ostrva po dokumentu o trgovini i granicama iz 1855.

Na pitanje da li bi u procesu rešavanja „kurilskog pitanja“ u obzir mogla ponovo da dođe ova opcija, Milenković kaže da su Rusi tada nudili ono što je za njih bilo moguće.

„Rusi su im nudili dva jako mala ostrva, kao neki simbolički gest pomirljivosti, ali nikako ne bi dali ona druga dva koja u stvari drže taj strateški prolaz za ruske brodove u Pacifik. Možda može da dođe do nekog sporazuma, ali mislim da to neće nikada biti konačni sporazum, dokle god Amerikanci drže ogroman broj vojnika u Južnoj Koreji i Japanu. Naime, biće jako teško izmestiti američke snage u dovoljnoj meri da Rusi mogu mirno da spavaju, pa se rešenje svakako ne može naći preko noći“, zaključuje Milenković.

Inače, Kurilska ostrva prostiru se dužinom od 1.300 kilometara od ruskog poluostrva Kamčatke na severu i velikog japanskog ostrva Hokaido na jugu i razdvajaju Ohotsko more od severozapadnog Pacifika. Kraj je jako bogat ribom, a Kurili imaju sve potencijale za razvoj industrije, ribolova i turizma, dok na ostrvima živi oko 19.000 stanovnika.

Pročitajte OVDE da li zbog puzanja do EU Srbija sme da ugrožava dogovore s Rusijom?

Izvor: rs.sputniknews

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

Bonus video

Da li će se Rusija i Japan dogovoriti?

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA