Piše: Goran Šarić
Bio sam još djete kad sam prvi put doživio tu čast, dobio poziv da proslavim pravoslavni Božić, sa svojim prijateljima Srbima iz ulice. Nemoguće je opisati taj osjećaj, tu toplinu i duh koji sam osjetio.
Veliki jevrejski akademik, Enriko Josif često je govorio da su Srbi narod nebeski. I zaista, Srbi su narod koji prašta, koji voli, koji živi. Gdje god da ih staviš, oni taj svoj komad neba urede da im bude lijepo. Kao kap vode, uvijek zaobiđu sve prepreke i nađu put. I u tim teškim, siromašnim godinama, moji susjedi slavili su Božić u maloj garaži, skromno, ali punog srca.
Isus jednom reče: "Bacio sam vatru na svijet, i gle, sad bdijem nad njim dok se ne zapali!".
U vremenu rimskog legalizma, isprazne grčke filozofije i židovskog vjerskog fanatizma, krutih pravila i dogmi, Isus je donio taj isti duh, NJegova poruka rušila je barijere između ljudi i stvarala mostove. Zato su Srbi prihvatili Isusovo učenje, jer su ga oduvijek živjeli, jer je to isti princip, isti način života. Umjesto kažnjavanja, osuda, nebrojnih zakona i propisa, Isus je donio ljubav. To je vječna borba između zapadnjačke kulture smrti i srpske civilizacije ljubavi.
"Bacio sam vatru na svijet, i gle, sad bdijem nad njim dok se ne zapali!"
Prije više od 2000 godina Isus je zapalio oganj koji i danas grije cijeli svijet! Ne slave samo Srbi Božić, ali ga samo oni slave onako kako bi ga slavio Isus. Mir Božiji! Hristos se rodi!
P.S. Ovo sam napisao prošle godine, ali neke stvari u životu treba ponoviti.
Pogledajte OVDE mapu pred kojom je drhtao ceo svet.
Izvor: Pravda