Najnovije

GLAVU GORE SRBI: Korone se i u ovako bajkovitom Beogradu moramo bojati, ali moramo i živeti!

Najveći grad u Srbiji je trenutno zamro. Sa velikim razlogom. Rade marketi, neke jače firme i apoteke. Rade i taksisti, koji uvjek obavljaju svoj posao i koji su na to navikli. Navikla je čitava Srbija, još 24. marta 1999. godine.

Beograd tokom policijskog časa (Foto: Jutjub)

Piše: Velimir Eraković

Tada još Jugoslavija, a kasnije voljom zapada samo Srbija. Ali velika, lijepa, suncem i snijegom okupana Srbija i Beograd. Beograd koji je neodoljiv. Narod koji izlazi do policijskog časa, ponaša se potpuno normalno, kao da se ništa ne dešava. Samo maske podsjete da je korona tu i da nas sve vreba. Kao sirene za vrijeme bombardovanja, upozoravajući nas da se sklanjamo u bunkere zgrada i skloništa. Bez odobrenja Savjeta bezbjednosti, napade nas Nato, pojačan svim silama koje mu pripadaju. I svi dotadašnji saveznici i prijatelji, postadoše gordi neprijatelji. Gospode, ti koji sve znaš kaži nam zašto je srpska krv slađa od druge, pa žure da je se napiju. Pa zato što je sveta još od Lavre Nemanjića i Svetoga Save, Cara Lazara i Miloša Obilića, zato što mirom miriše i dušu hrani.

Izdade nas tad i dio Crne Gore, na čelu sa kraljem bez krune i nitkovima koji su ga pratili. Glasao je on na Savjetu bezbjednosti, da će braniti zemlju do zadnje kapi krvi, ali je dan nakon toga pobjegao u Pariz. Zapadu, to jest Nato Paktu je trebao izduvni ventil da iz Avijana polete ubice srpske djece, žena, starih i mladih i počnu da čereče nevin narod. Srećom, velika brojka Crnogoraca ostade da brani zemlju. Veliki broj ostavi kosti na Kosovu i Metohiji zajedno sa svojom braćom.

I prođe rat, osta rezolucija 1244 koje se niko ne pridržava, na Vidovdan izručismo predsjednika, da bi nas još više obrukali. Ali i taj što ga izruči dobi metak, za koji niko nikad neće znati odakle je došao. Nekoliko godina potom, odvojiše Crnu Goru i Srbiju. Na referendumu koji je zapad surovo pokrao lažnim glasovima arnauta iz cijelog svijeta, ali zahvaljujući i ljudima iz bloka za zajedničku državu čija je nesposobnost i hrabrost bila na nuli. Od tada vlada Rastočki zec i njegove sluge. Od tada nema Crne Gore i Brda, nema Crnogoraca i nema države.

Možda je ova korona samo jedno zlo koje će proći, pa će doći drugo, treće zlo koje će potpuno uništiti svijet. Mi Srbi smo mirni. Na muci rasli, školovali se, radili i na muci život gradili. Zbog toga je Beograd i u vrijeme korone grad kao iz bajke. Grad Carstva nebeskog, jer mi vjerujemo u život vječni i neprolazni. Samo Srbi i Rusi nemaju strah od smrti. I samo su oni besmrtni i spremni za carstvo nebesko. Vjeruju u Oca Sina i Svetoga Duha. Amim.

Crnogorci su se izrodili i postali kukavice koje jedna mala prehlada baci u krevet po deset dana. A vladar te male države, a ne zemlje se krije izolovan da ne dobije koronu. Namjerno kažem države, jer zemlja je Srpska i bila i biće. I zamislite, volio bih da živi dugo, baš dugo da ne naprave Crnogorski Montenegrini heroja od njega. Ne, čim prođe ovo zlo, naredićemo da se vrati ekonomija u Spužu, a poseban zadatak će imati da hrane krmad on i njegov brat Aco. Ne daj Bože da mi smrša koje, jadi bi ih bili veći od ove opake bolesti. I tako Aco više liči na sprasnu krmaču no na čeljade. Specijalcu za goveda Simoviću ne treba dirat u struku, a Duško Marković će prodavati jaja sa farme. Veljovića, Blagojevića i Lazovića ćemo naučiti da čiste zatvorski VC. Raspopa ćemo uz gomilu preparata za potenciju vratit ženi, Loreni kako je i red.

Naravno, sve što su pokrali od naroda vratiće. A tim epidemiologa i doktora koji su krili bolest čeka surova kazna. Korona vlada, vlada planetom i kako sad vlada, tako će i proći. Ko preživi pričaće kako je neprijatelj hranjen od Srba a ne zapada i kako su se grabili za džak brašna. Taj narod postoji samo u guslama, liše časnih izuzetaka inače je narod lažova, jadova i požmirepa. Kukavica koji misle da protiv Bog i korone mogu. Ne bojte se korone, tu je braćo ali nas možda mimoiđe.

Glavu gore Srbi. Kaže Ivo Andrić: “Toliko je stvari bilo u životu kojih smo se bojali, a nismo trebali. Trebalo je živjeti”. Korone se i u ovako bajkovitom Beogradu moramo bojati, ali moramo i živjeti. Dok Bog da, ipak je najljepše umrijeti u Beogradu, ako je Gospod tako zacrtao.

Pročitajte OVDE kako se episkop valjevski zarazio virusom korona.

Izvor: Pravda

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA