Piše: Velimir Eraković
Sanjao sam o tome kako srpski narod ima mjesto koje mu istorijski pripada u ovoj srpskoj državi na srpskoj zemlji. Sanjao sam raspeto Kosovo i Metohiju i Crnogorce koji se bore za njegovu slobodu. Tradicionalne, izvorne Crnogorce koji se ne odriču časnoga krsta i četiri sveta ocila, koji vole i poštuju jednu, svetu, Vaseljensku i sabornu Crkvu i koji se Boga boje.
Crnogorce koji Rusiji priznaju sve što je uradila za nas i koji se mole za spas duša carske porodice Romanov. Sanjao sam da neće doći vrijeme da dijelimo oltar na srpski i crnogorski, jer se oltar ne može šegom šegati, on je jedan za sve nas, koji u Boga vjerujemo i koji poštujemo crkvene kanone. Sanjao sam, ali uzalud.
Java je drugačija, a ja na žalost nju tumačim bolje od snova. Surova i nepojmljiva zdravom razumu je činjenica da je na Cetinju saslušan Mitropolit Crnogorsko primorski brdski i skenderiski i čuvar trona Pećkog Amfilohije. Saslušan je duhovni vođa naroda u Crnoj Gori samo da bi se dokazalo da je zakon o slobodi vjeroispovjesti počeo da se primjenjuje. Da se strah vjernicima utjera u kosti. Saslušan jer je na sahrani služio opelo. I to poznatom istoričaru Vladimiru Jovićeviću na Rijeci Crnojevića.
Znači, zbog vršenja svoje duhovne i ljudske obaveze. Sa njim su saslušani i sveštenici Mitropolije. To je državni sunovrat i ludilo, bez obzira kome se služi opijelo, poznatoj ličnosti ili običnom čovjeku. A uz to ludilo koje isijavaju i mržnju prema Srbima i jedna vrsta najave juriša na svetinje Srpske pravoslavne crkve. DŽaba im Mitropolit mudro govori da čine neoprostiv grijeh oni svoje naume ostvaruju.
Jedan od primjera su dešavanja na sahrani upokojenog Kotorskog protojereja Moma Krivokapića, koji je poznat kao jedan od najvećih boraca protiv sekte i NVO Crnogorska crkva, a ujedinio je u samom Kotoru, gdje je proveo svo službovanje i među vjernim Srbima bio omiljen i poštovan do krajnjih granica. Naime, veliki broj građana je izašao i pored zabrane, da litijom koju je predvodio Mitropolit oda počast svom duhovniku i prijatelju.
Svi su bili na zakonski dozvoljenoj distanci, čak i dok je vršeno opijelo u crkvi. Sada Crnogorska policija vrši izviđaj ko je još od sveštenika prisustvovao tom činu i planira da protiv svih podigne krivične prijave. Dok niko ne vodi računa što se po parkovima i izletištima okuplja i po dvjesta ljudi. Sve to ide u drugi plan, važno je samo napasti Mitropoliju crnogorsko primorsku i ostale sveštenike svih Eparhija po Crnoj Gori. Srpski narod je ugrožen, diskriminisan ponižen i mora da pronađe način da se izbori protiv toga.
Očigledno sam ne može, pa bi pomoć matične države Srbije bila od neprocjenive važnosti. Jer šta da očekuje običan građanin, ako ovo doživlja u cijelom teološkom svijetu priznat jedan od najvećih dužnika i podvižnika? Samo još jači teror i napade. Moraju se ostvariti moji snovi i moramo ustati protiv ovakvoga terora ako želimo opstanak. Pomaže im korona u ovim naumima, ali i to će proći.
A kada prođe tad svi zajedno u borbu za očuvanje srpskog identiteta i Crkve. Pa ako bratski složno ustanemo, njima će ostati sanak pusti da nas mogu uništiti. Promijenio je zakon o slobodi vjeroispovjesti dosta toga, što smo evo vidjeli na primjeru hapšenja Mitropolita, ali mi izbora nemamo. Životne puteve ne možemo birati a naš je ovaj put možda i najsveti koji je zapao Crnogorce u novije vrijeme. To je da moramo odbraniti svetinje, svoje pretke sačuvati, sačuvati porodice i odbraniti se od napada montenegrina.
Da ne ostane samo sanak pusti moramo kako znamo i umijemo, predvođeni Mitropolitom Amfilohijem i ostalim crkvenim klirom, sa svim Episkopima zaustaviti ovaj moralni i duhovni ponor.
Pročitajte OVDE o mutnim poslovima premijera Crne Gore Duška Markovića.
Izvor: Pravda
