To je sporna morska zona koju Grčka smatra svojim teritorijalnim vodama i zonom u kojoj ima ekskluzivno pravo istraživanja i eksploatacije podmorja. Vojske obe države su u stanju pojačane pripravnosti, a “Bild” navodi da je samo posredovanje nemačke kancelarke Angele Merkel u utorak uveče sprečilo otvoreni sukob.
Kako taj list piše, turski vojni avioni su nadletali Kasteloriko, a grčki su takođe bili u vazduhu. NJihov sukob sprečio je telefonski razgovor kancelarke sa turskim predsednikom Redžepom Tajipom Erdoganom i grčkim premijerom Kirijakosom Micotakisom.
- Može se pretpostaviti da će Erdogan nastaviti svoju politiku vojnog bockanja - kaže za "Dojče vele" Zojfert iz berlinskog Centra za primenjene turske studije.
On smatra da turski predsednik neće odustati od bušenja u morskoj zoni koju Grčka smatra svojom, baš kao što je ušao u oblast na koju Kipar polaže pravo.
- Hoće li zato doći do rata, zavisi od tome kako će se Grčka ponašati: hoće li ponuditi Turskoj pregovore ili ne. I od tome kako će se postaviti Evropska unija i pre svega Sjedinjene Američke Države - ukazuje Zojfert, dodajući da su Grčka i Turska obe u NATO paktu i da bi se veće članice trebale umešati kao posrednici u sporu.
Neodlučnost Evrope i Amerike
Dok se EU za sada ograničava na pretnje sankcijama Turskoj, SAD su u teškoj poziciji.
- S jedne strane ionako imaju dosta sporova s Turskom - pomislite samo na tursku nabavku ruskog protivraketnog sistema S-400. S druge strane, SAD pokušavaju da suzbiju ruski uticaj u Istočnom Sredozemlju i Libiji i to uz pomoć Turske. Vašington izgleda još nije odlučio da li želi da se primarno pozicionira protiv Rusije ili primarno disciplinira Tursku – kaže Zojfert, dodajući da Erdogan uvelike koristi tu “cik-cak” politiku SAD i neodlučnost EU.
On je podsetio da je EU svojevremeno imala koherentnu politiku prema Turskoj u okviru pristupnih pregovora.
- Kako je taj proces bio veoma normativno ustrojen - naime prema primeni demokratskih reformi u Turskoj - sve države EU su mogle stati iza njega... Sada su u prvom planu mnoge pojedinačne teme - izbegličko pitanje, energetska politika, uloga Turske u Siriji i Libiji. U svim tim pitanjima države EU imaju različite pozicije u skladu s nacionalnim interesima - navodi Zojfert.
On takođe ukazuje da nije slučajno što je Turska istog 24. jula – na dan prve islamske molitve u Aji Sofiji koja je nedavno spodvedena pod džamiju – isplanirala i prolazak svog broda blizu grčkog ostrva i godišnjicu ugovora iz 1923. kada je definisana granica između Turske i Grčke.
- Politika gospodina Erdogana ima za cilj stvaranje Velike Turske. Radi se o Turskoj koja se ne orijentiše kao Zapadu kao Turska Kemala Ataturka, već o Turskoj koju prožimaju istorija i imperijalna veličina Osmanskog carstva – kaže Zojfert.
- Erdoganov moto je da Turska postane najjača sila u regionu u vakuumu koji nastaje povlačenjem SAD i zbog slabosti EU, te da Turska zastupa interese sunitskih muslimana na Bliskom istoku. Praktične posledice te politike su naoružavanje turske vojske i militarizacija spoljne politike u Istočnom Sredozemlju. Ta politika ima i velike simboličke dimenzije poput pretvaranja Aja Sofije u džamiju – dodao je on, preneo je Dojče Vele.
Pročitajte OVDE kakav je to haos u Grčkoj.
Izvor: Blic