Najnovije

Emil Vlajki za Pravdu: "Srpski logori smrti"

Ovdje se pokazuje da su neki napisi o takozvanim srpskim "logorima smrti" čista izmišljotina. Sve tri strane su imale logore za zarobljenike i sabirne centre, oko dvije tisuće tijekom posljednjeg rata u BiH i u njima su počinjena mnoga zlodjela. Samo što Muslimani i Hrvati nisu nikom dali tamo ni priviriti. Srbi su, naprotiv zvali svakog živog da pokažu kako tretiraju svoje protivnike. Ma kakogod da se ponašali, bili su predodređeni da budu „loši momci“ i nisu mogli izbjeći demonizaciju koja ih je zadesila. "Logori smrti" su bili samo početak zla koje će ih pratiti tokom slijedećih godina.

Emil Vlajki (Foto: Arhiva)

Piše: Emil Vlajki

Sami "logori smrti", prvenstveno su službi za psihološki rat SAD-a. Oni pokazuju kako su moćnici Novog totalitarnog društva savršeno koordinirani i kako drže sve svjetske institucije u šaci.
Prvo se stvori tema demonizacije ("logori smrti"). Zatim, zahvaljujući kooperativnosti Srba, neko dođe i snimi srpski logor za zarobljenike, te uz malo montaže i manipulacije, tome se pridoda demonsko značenje. S druge strane, neki novinarčić, na osnovu rekla-kazala navodnih "svjedoka" protivničke strane nažvrlja nešto na tu temu. Sve što je nažvrljano, ne da se ni na koji način objektivno provjeriti. Tu izmišljotinu, bez ikakve provjere, odabrana vašingtonska PR agencija šalje najutjecajnijim medijima i političarima u svijetu. U roku od 24 sata, čitav svijet priča o srpskim "logorima smrti". SAD i njihovi saveznici sazivaju vanredne sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a. SSSR se raspada, a Kina traži zapadna tržišta za svoje proizvode. Ove dvije zemlje, dakle šute. Prema tome, SAD mogu izglasati u Savjetu bezbjednosti što god žele. Naizgled, sve je legalno. Srbi su demonizirani, stvaraju se predrasude i podloga za daljnju demonizaciju. UN donose rezolucije o Srbima koje nameću SAD koje, na taj način, stvaraju legalne osnove za daljnje "humanitarne intervencije" protiv Srba.

A sada, evo činjenica koje možda mogu pružiti Srbima neko psihološko olakšanje ali koje nikada nisu mogle uticati na procese i otklanjanje njihove demonizacije.

1. U augustu 1992., slika Fikreta Alića, omršavjelog bosanskog Muslimana (koji je preživio rat), navodno zatvorenog iza bodljikave žice, postala je simbol "srpskih zvjerstava" učinjenih tokom rata u Bosni (1992-1995).

Originalna slika je bila napravljena za britanski Independent Television' (ITN).

A sada su na redu folovi onih državnika koji su prvenstveni učesnici neokolonijalizma na Balkanu , koji u tom pogledu upravljaju svim antisrpskim akcijama pa i demonizacijom. Nakon što je vidio ovu isfabriciranu fotografiju, "začuđen i iznenađen" britanski premijer Major bio je odmah spreman da pošalje trupe u Bosnu. Američki predsjednički kandidat Bill Clinton također je zatražio vojnu intervenciju protiv Srba.

*Činjenica je da Fikret Alić i njegova subraća Muslimani nisu bili zatvoreni iza ograde od bodljikave žice.
*Nije bilo ograde od bodljikave žice koja je okruživala logor u Trnopolju.
*To nije bio zatvor, a pogotovu nije bio 'koncentracioni logor', nego zbirno mjesto za izbjeglice, od kojih su mnogi tamo došli u potrazi za sigurnošću i zaštitom i mogli su otići ako su to htjeli...
*Bodljikava žica na slici ne okružuje bosanske Muslimane, nego kamermane i novinare.
*Slomljena žičana ograda okruživala je mali ograđeni prostor koji se nalazio pored logora Trnopolje.

Britanska novinarska ekipa je snimala sa unutrašnje strane tog ograđenog prostora, slikajući izbjeglice i sam logor kroz žicu koja ga je okruživala.

To je objavio 1997. godine,Thomas Diechmann koji je kao 'frilenser' novinar najčešće radio za njemački magazin 'Novo'. Evo što je napisao, a što odgovara onome što je već rečeno:

   „This image of an emaciated Muslim caged behind Serb barbed wire, filmed by a British news team, became a worldwide symbol of the war in Bosnia. But the picture is not quite what it seems. German journalist Thomas Deichmann reveals the full story.

The picture reproduced on these pages is of Fikret Alic, a Bosnian Muslim, emaciated and stripped to the waist, apparently imprisoned behind a barbed wire fence in a Bosnian Serb camp at Trnopolje. It was taken from a videotape shot on 5 August 1992 by an award-winning British television team, led by Penny Marshall (ITN) with her cameraman Jeremy Irvin, accompanied by Ian Williams (Channel 4) and the reporter Ed Vulliamy from the Guardian newspaper.“

Pedi Ešdaun, britanski liberalni demokratski lider (kasnije Visoki predstavnik u BiH, nakon posjete Trnopolju, odbio je da to mjesto smatra "koncentracionim logorom" ili "logorom smrti". On je napisao slijedeće o Muslimanima iz Trnopolja ('lndependent'od 13 augusta 1992.):

"Oni su tamo došli jer su morali nekud da odu. Kuće su im bile spaljene a životi u opasnosti. Muslimanski ekstremisti vrše pritisak na muškarce da se pridruže gerili pa se oni moraju skloniti ovdje radi sigurnosti."
*U augustu 1996. Dragan Opačič, "svjedok" pred ICTY-em Haški tribunal), opisao je Trnopolje kao "logor smrti".
*U oktobru 1996. bio je raskrinkan kao lažov kada je bio suočen sa svojim ocem, "za koga je prethodno tvrdio da je ubijen u ratu.
*Dragan Opačić je također izjavio da ga je sarajevska policija istrenirala da daje lažne izjave protiv Srba.
*Haški sud je potvrdio 1994 da nije bilo bodljikave žice koja je okruživala logor u Omarskoj.

.19. jula i 2. augusta 1992. Rov Gutman, novinar tabloida 'Newsday' (a kasnije dobitnik Pulicerove nagrade) objavio je dva članka o "koncentracionom logoru" na Manjači i "logoru smrti" u Omarskoj.

Kasnije u augustu, američki Senat objavio je izvještaj "Etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini" koji se zasnivao na Gutmanovim člancima.

Gutmanovi su članci bili senzacija za zapadni svijet, i nekoliko stotina novinara se pridružilo traganju za "logorima smrti" (naravno, Muslimanski i hrvatski logori u Bradini, Bugojnu, Čelebićima, Livnu itd. gdje su zatvorenici bili Srbi, nisu bili interesantni za zapadne novinare).

Sve zajedno, ovi su novinari "pronašli" 105 "logora smrti" koje su "držali Srbi" i u kojima je bilo "260.000 ljudi i 17.000 mrtvih"!
Nekoliko činjenica zasjenjuje Gutmanove tvrdnje:

*Srbi srdačno dočekuju Gutmana i dopuštaju mu da, skupa sa delegacijom Međunarodnog Crvenog križa, posjeti Manjaču, koja je bila zatvorenički logor.
Usput, sami novinari su govorili kako su bosanski Srbi bili neobično spremni na suradnju dopuštajući međunarodnu inspekciju njihovih logora. Britanska novinarka Joan Phillips opisala je ovu situaciju, naglašavajući činjenicu da su bosanski Muslimani i Hrvati odbili ili spriječili inspekciju njihovih logora.
(E.V.: Čini se da Srbi nisu samo "genocidni", "silovatelji", itd. nego i vrlo glupi. Prvo "izvrše zločine", a onda još i dopuštaju svima da dođu vidjeti njihova zlodjela!)

*Gutman nije vidio logor u Omarskoj (Crveni križ je posjetio ovaj logor, koji je zatvoren krajem augusta 1992.).
*Gutman nije nikada lično vidio "srpske zločine".
*Ali je zato pronašao dva "svjedoka" (bosanska Muslimana) koji su mu pričali o masovnim ubojstvima, mučenjima i grupnim silovanjima.

„Iskazi dvojice nedavno oslobođenih zatvorenika za Newsday ukazuju na to da su srpski osvajači sjeverne Bosne otvorili dva koncentraciona logora, u kojima je ubijeno ili do smrti izgladnjelo više od tisuću civila, dok će ih još nekoliko tisuća ostati zatvoreno dok ne umru.
Čini se da svjedočanstva dvojice preživjelih predstavljaju informaciju iz prve ruke o onom za što se međunarodne organizacije koje se bave zaštitom prava čovjeka pribojavaju da bi moglo biti sustavni pokolj velikih razmjera.“
(Rov Gutman, Iz knjige "Svjedok genocida", Zagreb, 1994.; Preživjeli pričaju o zatočeništvu i masovnim pokoljima u Bosni)

*Nijedan nezavisan izvor nikada nije mogao provjeriti ove neosnovane tvrdnje.
*Čak je i Gutman sam priznao na kraju svog prvog članka da nije bilo moguće provjeriti njegov izvještaj od strane nekog nezavisnog izvora.
U decembru 1993. Peter Brock, u američkom periodičnom listu 'Foreign Policy' "ukazao je na površnost novinara koji prave informacije samo zato da bi objavili vijest prije ostalih, a posebno je pritom ciljao na dva dobitnika Pulicerove nagrade, Roy Gutman-a i John Burns-a, za neodgovorno izvještavanje i senzacionalizam, posebno u pogledu logora smrti' i 'sistematskog silovanja' u Bosni.
Rov Gutman, kao uostalom i mnogi drugi, bio je poznat po tome što je pisao svoje tekstove o Bosni iz Zagreba.

U četvrtak na Pravdi čitajte tekst Emila Vlajkija „Srpski logori za silovanje“. Ostale tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.

Izvor: Pravda

Bonus video

 

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA