Najnovije

REZOLUCIJA O ''PODGORIČKOJ SKUPŠTINI'' NEMA PRAVNI OSNOV: Advokat Bojić objašnjava kako je ona lišena svrhe i smisla

Advokat Vladan S. Bojić ocenio je u razgovoru za IN4S da je Rezolucija Skupštine Crne Gore o ništavosti odluka Velike narodne skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori iz 1918. godine – bez pravne svrhe, pravnog interesa, politički nezrela i državnički neodgovorna.

Advokat Vladan Bojić (Foto: IN4S)

Razgovor je vodio Vladimir Božović.

Kakve su, po Vama, pravne posledice Rezolucije Skupštine Crne Gore iz 2018. da i nju kolokvijalno nazovemo “nove” tzv. Podgoričke skupštine o ništavosti odluka Velike narodne skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori iz 1918. “stare” tzv Podgoričke skupštine?

- Pravni problem je što osnov Rezolucije „nove“ Podgoričke skupštine leži u utvrđenju da je “stara” Podgorička skupština, bila “i nelegalna i nelegitimna”, (bez tog utvrđenja nema pravne mogućnosti za izricanje ništavosti kao najenergičnije pravne posledice), a za to utvrđenje je nužno postojanje pravnog interesa i pravne svrhe? Politički problem je što takva preprojekcija istorije i to vek unazad, odaje nezrelost političke elite koja tumara po svršenim i prevaziđenim događajima prošlosti u želji da prošlost menja? Državnički problem vidim iz same ideje ovakve Rezolucije, jer to ne čine stabilne države sa kontrabilnim poretkom (sposobnošću pravnog poretka da pod kontrolom drži tokove društvenih odnosa koje je regulisao), već nesigurne države, bez samopouzdanja u vlastitu održanje, pa poseže ka besmislenim potezima, a to je državnički neodgovorno. U ozbiljnom su neskladu proklamacije o liderstvu, pameti i mudrosti s ovakvim činom. Čudi da zakonodavac „ne zna“ opšteznanu odredbu člana 2 Zakona o nevažnosti pravnih propisa donetih pre 6. aprila 1941. FNRJ iz 1946. da su svi pravni propisi koji su bili dotad na snazi izgubili pravnu snagu, kao što čudi što tom Rezolucijom ne konvalidira najveće pravno remek delo Crne Gore ikad, OIZ iz 1888. koji je tim zakonom abrogiran, kao što čudi da Rezolucijom jako uvažava šumski legitimitet i leganost komunističkih jednopartijskih Avnojeisanja (SAD i EU daju legalnost, legitimitet komunizmu uopšte AVNOJ-u, jednopartizmu posebno?), kao što čudi kako ćemo u EU s Avnojem pod miškom. Neka je dođavola i EU, ali kako ćemo u prosvećen svet, sa ovakvom načinom razmišljanja u neprekinutom nedirnutom kontinuitetu pravno utemeljeni na trulim daskama komunizma. Ne razumem ni Srbiju, ni Crnu Goru što su se odrekle svojih dinastija i kraljeva, jer sve što je vredelo za njihovo vreme je stvoreno. Da ih recimo Hrvati imaju (bar kao neke senke prošlosti, a kamoli jasne dinastičke potomke), od blata bi ih pravili. Nemaju današnje republike CG i RS ništa sa slavnom prošlosti, jer sve republičko jeste komunističko.“ 

Vi tu vidite višeslojne – probleme?

- Da, ali svi ti problemi su metastaze primarnog, onog „u glavi“ tvorca nestvorljivog i neostvarenog, koji je u tako lošem stanju da rešenje svih problema vidi u, dozvolićete, halucinogenoj težnji da Rezolucijom nakon sto godina menja povesne pluskvamperfekte, čije su posledice i formalno-pravno prestale pre 12 godina i explicite davno ne postoje. Da se toj strasti udovolji, nužno je bilo izreći da je „stara“ Podgorička skupština bila „nelegalna i nelegitimna“, previđajući da su time i sva njena druga akta pogođena istom sankcijom – ništavnošću. To zahvata širok krug delovanja te institucije, ali samo onih pravnih entiteta koji danas postoje. A spram cilja zbog kojeg je Rezolucija doneta, njenog učinka nema, jer tih pravnih entiteta nema. Na nešto što jeste nepostojeće se ne može nikako delovati. Naravno da je rezolucija u domenu teorije ustavnog prava ali i pozitivne odredbe člana 82 stav 1 tačka 3 Ustava CG, pre svega političkog, a ne pravnog karaktera, intrigira što je njeni tvorci definišu kao pravni akt, a neobavezujući? Zadnja rečenica Rezolucije implicitno poziva sve državne organe i sve nosioce zakonodavne, izvršne i sudske vlasti na dužnost postupanja po njoj, kroz tipik frazeologiju. Svedoci smo makedonskog tumačenja da je skupštinska odluka starija od referenduma i obavezna a referendum (najviši stupanj ostvarenja suverenosti građana i neposredne demokratije, neobavezujući?

Takođe, po istoj odrdedbi ta ista nova Podgorička skupština je donela Rezoluciju o podršci integraciji Crne Gore u NATO iz 2015. iako kao politička akt prerasla je u pravni. A, inače obavezujuće rezolucije SB UN se tumače kao neobavezujuće, iako su obavezujuće i pravne. To govori da se jedan akt, tumači ne po pravu, već sili i moći. Pošto nju donosi Skupština, pozvani državni organi su dužni da vode računa o njoj i ako ih ne obavezuje pravno (primenjivaće se očito pravno), obavezuje ih politički i Skupština može na njih primeniti političke sankcije ako se nje ne drže. Prenebregavam oficijelna tumačenja ove Rezolucije kao pravnog akta koji je   neobavezan, jer nema veze s pojmom pravnog akta, jer nema pravne norme, ali obiluje terminima i kovanicama tipa „traumatično iskustvo, farsično, prizivanje duhova prošlosti i sl. To se leči a ne pravno-politički uređuje, zato brine da je ona tek predvorje radikalizacija svih vrsta. Sluti najavu obračuna s crkvom, Mitropolijom, tvorcem Crne Gore, što podrazumeva zlo, pa mi sve češće naviru reči mog strica koji u dubokoj starosti, bolestan, sećajući se rata 1941. kad je imao tek 16 a bio svedok i učesnik antičkih svestranih stradanja u Crnoj Gori, stalno ponavlja jedan isti mučan zaključak: Eto, već odavno nema ni njihovog komunizma ni našeg kralja, a poslije kasapnice što je nazvaše skretanjima, ubijali smo se kao stoka. Ubijala su deca i svoje očeve da se dokažu komunistima, a naši ubijali njih i sve u krug.   

Izvideli smo slučaj da je ta “stara” nelegalna i nelegitimna Podgorička skupština, par meseci po osnivanju, dekretom februara 1919. osnovala Veliku gimnaziju, i danas jedinu u Podgorici. Po Vama proizilazi da je i taj akt „stare“ Skupštine ništavan?

- Neće se moći to zaobići, jer je podrazumevajuće. Ne može za nešto jedna ista institucija biti legalna i legitimna, a za nešto drugo, nelegalna i nelegitimna. Trebali bi u arhivi istražiti šta je i koja akta ta „stara“ Skupština donela, jer svaki njen akt je bezizuzetno politički, a kroz pravne formate biće izvesno i pravno ništav. Kad zakonodavno telo jedne ozbiljne države upotrebi atribucije za neki akt ili pravni entitet da je nelegalan i nelegitiman, a to proglasi svojim aktom i ništavim, pošto su posredi strogo pravni termini oni povlače pravne posledice. Danas se zvanično kaže za taj čist politički akt da je pravni akt a neobavezan, sutra će reći da jeste obavezan, pa će se onaj ko nakani neko novo zlo ad hoc pozivati upravo na ovu Rezoluciju. Delim mišljenje većine pravništva da smo kao region daleko od vladavine prava, pa karakter aktu daje „tumač i vlasnik sile“. Dobro pamtimo jedno tek „pismo 1972.“ Dakle, iako cilj Rezolucije nije bio ugrožavanje pravne egzistencije gimnazije biće kolateralna šteta. Premda je već iskopromitovana i njena se istorija mora prepravljati, već je ružna. Jer, ne može važiti dekret nelegalne i nelegitimne stare Skupštine budući da je konsekventno NIŠTAV. Naglašavam, to se tiče samo danas postojećih entiteta i akata. Da je bila osnovana druga gimnazija, a ova srušena u bombardovanju, ne bi se moglo uticati na srušenu školsku ustanovu kao što se ne može uticati na već srušenu, tj. onu dugo razjedinjavanu i konačno razjedinjenu državu. Trebalo je povesti računa pri osmišljavanju Rezolucije i baratanju pravnim terminima.

Zašto to naglašavate?

- Jednostavno, to je pravna narav dejstava ništavosti. A pravi cilj Rezolucije je promašen. Naime, samo 10-ak godina nakon “izogovaranog” ujedinjenja, već 1929. obrazovana je Zetska banovina s visokom autonomijom, navećim prostiranjem otkako Crne Gore ima. 1943. sledi šumska skupština (dobro isfalsifikovana) i zbirka odluka 2. AVNOJ-a u Jajcu i niz jugoslovenskih ustava do 1974. kad se uvodi konfederalno uređenje, Crna Gora je tad stekla niz atributa države, kao i druge republike, pa i autonomne pokrajine a samo u Srbiji i to i one sa atributima države. Potom 1992. referendumom nastaje federacija RS i RCGu SRJ, 2003. državna zajednica SCG i puna nezavisnost Crne Gore 2006. Te 2006. su izgubilii bjelaši i zelenaši, ni ujedinjenje, ni federacija, već su pobedili recimo crvenaši Tako se točak istorije vratio vek unazad, u 1916. kad je Crna Gora kapitulirala i potpala pod Austrougarsku vlast a Srbija igubila više od 1,2 miliona stanovnika. Svaki pravnik zna da su i đeda Nikolin Ustav iz 1905. i unuka mu Aleksandra iz 1931. bili oktroisani i da su obojica shodno kontekstu tog vremena vladali autoritarno, te da „činjenice lažu“ kad se izvuku iz konteksta datog vremena, što svaki ozbiljan istoričar zna, kao što svaki ozbiljan etnograf odnosno etnolog zna da je srpska etnija so soli Južnih Slovena, zbog čega je bila na udaru svih aspiranata na Balkan i drobljena, ali to nije ni pravo, a ni tema. Ergo, 12 godina nakon nestanka svih i svake zajednice, kada nema ni KSHS iJugoslavija ni senke zajednice sa Srbijom, Rezolucijom oglasti ništavost ujedinjenja sa Srbijom od pre veka, nije tek plod ozbiljnog pravnog neznanja, logičke inferiornosti, gluposti, nego nešto više.

Mišljenja sam da se unisono, jednostranim aktom hoće svom silom nametnuti manifest ideološko interesnog saveza partija vlasti i trenutno raspoloženje za vječno viđenje istorije, jedino i imperativno, kažnjivo. Svako drugo viđenje je neprijateljsko. To je vulgaran kontinuitet 1948: „Ko drukčije kaže, kleveće i laže.“ A, Srbija i Crna Gora su danas kod bitnih, najkrupnijih  pitanja na krajnje suprotstavljenim polovima, pa i neprijateljske strane. Danas je realnije govoriti o ujedinjenjima, unijama Crne Gore s tzv. Kosovom, valjda Severnom Makedonijom ili sa Hrvatskom čiji je zajednički imenitelj NATO, ili s federacijom BIH, nego Srbijom s kojom su odnosi najgori otkako ozbiljna istorija beleži i pamti. U tome kontekstu, Rezolucijom „razjedinjavati“ Crnu Goru i Srbiju kako u njoj zaista prelicemerno piše radi „osavremenjivanja odnosa CG i RS i boljeg razumevanja“ je antipod etike, a pravno, politički i logički ne naročito pametno.   Jezgro Rezolucije je u osudi svega srodnog, zajedničkog iz prošlosti i danas, s veštačkim gomilanjem niza kvaziidentitetskih retoričkih pitanja i stvaran doprinos sejanju novog semena zla, a ne zajedničke evropske budućnosti. Od priznanja tzv. Kosova, UNESKO-a, pa INTERPOL-a slanja vojnika na KiM – sevaju najbolniji, bratski noževi Srbiji u leđa. Crna Gora brani neistomišljenicima iz RS i fizički ulazak u CG! Rani srednji vek? Ne pristajem na „ućutanost“ kao vid sapštavanja sopstvenog mišljenja, ne pristajem da se ma kom oduzima pravo na kritičko razmišljanje, zaponoćno prežanje i vatanjeposlanika i idiotsku kovanicu „stavljanja u zatvor“, jer – stvari se stavljaju i vade, a ne bre ljudi! 

Hoćete reći da je Rezolucija nove Podgoričke skupštine bila bespredmetna što se tiče njenog pravog cilja, da je njom otkrila stvaran animozitet prema Srbiji, krizu identiteta a da je tek uzgred, pravno dezavuisala druge usputne odluke i uopšte akte stare Podgoričke skupštine, kao u vezi osnivanja Gimnazije u Podgorici?

- Apsolutno. U njoj piše kako anglosaksonci kažu „reason of the decision“, ali lažan, „hoće da spreči prizivanje duhova prošlosti” čime se prokazala exlicite okultna, i zato nema pravni učinak po ciljana akta ujedinjenja, jer zajednice CG i RS – nema, a gimnazije – ima. A kad smo već na terenu “duhova, rekao bih tačnije i dugova iz prošlosti”, Podgorička nova skupština bi bila u stalnom zasedanju dok vije duhove prošlosti ništeći odluke. Odluka o: Pohari Kuča, Lijevim skretanjima (nigde se pokolj nevinih i uglednih ljudi nije tako nazivao), Pasjim grobljima, Osnivanju Golog otoka, tj. logora za sve one što drukčije misle ili vole Ruse više od Broza, što je vrh ledenog brega duhova prošlosti.

Kod ove Rezolucije posredi je u pravu poznata svršena pravna i životna situacija ili facta praeterita i restituisano stanje. Bespredmetno je ništiti nešto što je protekom vremena i ništeno i vraćeno u prvobitno stanje. To je „pucanj u prazno – u nekakve duhove“.

Postoji li pravni smisao i prava svrha Rezolucije „nove“ Podgoričke skupštine?

- Ona je lišena svrhe i smisla, a pravnog pogotovo, sem što isijava, seje mržnju, zlo i deli. Druga bi pravna situacija bila i takva bi Rezolucija imala pravne posledice, (samo ne izvedena skupštinskom prostom većinom), da je posredi Odluka današnje Nemačke ili Italije nakon njihovog ujedinjenja u 19. veku pod Bizmarkom odnosno Garibaldijem (ali referendumskim putem), jer te države su tada ujedinjene od mnoštva malih sukobljenih državica kao jedinstvena moćna Nemačka i jedinstvena Italija u realitetu danas postoje. Ovo za razliku od pre jednog veka ujedinjene, pa postepeno definitivno i formalno pravno razjedinjene Srbije i Crne Gore. Svakim danom sa sve više i oficijelnih adresa pristižu loše vesti o množenju i produbljivanju animoziteta u svim društvenim delovanjima kao što je Rezolucija, ali još gore, ne tek elita, već i dela naroda koji postaju  neprijateljski. Ne mogu nikako ostati ravnodušan i delim veliku zabrinutost za budućnost i znane kobi ovoga podneblja i naših dinarskih violentnih naravi i ekstremizama, jer, naslušao sam se narativa užasa, starih ostataka, starih beogradskih porodica, pre svega onih s Dedinja, koji su po oslobođenju, najviše od Crnogoraca, Ličana i Hercegovaca doživeli strahote, pljačke, masovna ubijanja, otimačine, mučenja, najgora ponižavanja i kako nema Rezolucije? Zašto se ne upitamo što Evropa izrično traži restituciju imovine?Zato, jer je ukradena. Zašto nam Zapad još gleda kroz prste? Zato što smo najbolji? Ne, zato što smo poslušni. Primećujem već godinu da CANU zagovara „spasonosni“ projekat ustavnog patriotizma, što je surogat rodoljublju, providna podvala, opet nametanja jednoumlja, ispiranja savesti i svesti, jer su sve prirodne veze nevećinske, pa se hoće rod sroditi s „perom i mastilom“. Ali to je jedna slojevita i ozbiljna tema, koju možemo obraditi u nekom drugom razgovoru.

Na kraju Bojić zaključuje, dodatno je nepravedno širenje novih “duhova” Rezolucije u pravcu ništenja ili pak izmicanje pravnog temelja zasad jedine gimnazije u Podgorici.

Kako se Milo žali na ceo region, pogledaj OVDE.

Izvor: IN4S

 

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

Bonus video

Jovan Markuš. Podgorička Skupština 1918 je potvrđena Narodnim referendumom 1920.

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA