Piše: DŽevad Galijašević
To su besmislice jer morate znati gde pripadate kao narod, vjera, civilizacija i kultura i da li pripadate politici koja vas je bombardovala i rasturila, a vas proglasila za zlotvore
Nemoralno je napadati Ivicu Dačića! Vjerujte mi! Zato što ono što zovemo istorijskom pobjedom Aleksandra Vučića čini i 13 posto glasova koje su mu dali glasači SPS i sam Ivica Dačić.
Da nije bilo SPS, Vučić bi išao u drugi krug i to bi bila druga priča, drugi razgovori i ne samo da ne bi bilo istorijske dimenzije, nego bi na površini ostao Vučićev dobitak od čtrdeset i nešto odsto glasova koje je njegova koalicija osvojila ili tridesetak posto koliko je njegova stranka u toj koaliciji sa Bošnjacima, Mađarima, penzionerima i sa još nekim organizacijama zajedno osvojila.
Glupo je ovako odbacivati partnera koji te je doveo na vlast i od tog partnera napraviti opoziciju. Vjerujte mi, SPS nije opozicija kakvu su oni susretali
To je stranka koja ima snažnu infrastrukturnu mrežu, snažnu mrežu organizacija, lojanu mrežu. Ona može da bude ozbiljan problem i Skupštini u samom narodu!
Kad bi SPS bio otjeran u opoziciju, on bi skočio za deset procenata, odmah do sljedećih izbora.
Pogrešno je praviti neprijatelja tamo gdje imate lojalnog partnera.
Ovo što je Vučić prvo primio Đilasa, a nije prvo razgovarao sa Dačićem koji ga je napravio predsjednikom u prvom krugu – to je samoubilački čin!
To je pokušaj da se napravi korak ka više zapadnoj politici koja je duboko antisrpska.
Dosta je petljanja – treba odraditi svoje obaveze i pri tome ne znači da li će Republika Srpska biti podržana u medijima bliskim režimu, ali bi značila tužba međunarodnom sudu za zaštitu Dejtonskog mirovnog sporazuma i opomena koju je Srbija dužna da uputi onim zemljama koje krše Dejtonski mirovni sporazum (opomena da će Srbija zatražiti zaštitu i pred Međunarodnim sudom i u UN).
To su konkretne mjere, a bavljenje perifernim stvarima je zamorilo narod i oborilo njegovo povjerenje.
Nemoguće je da ja iz zeničko-dobojskog kantona vidim da je najvažnije stremljenje da se uhapsi Dodik, uništi njegova porodica i Republika Srpska, a da u Beogradu to ne vide i ne kažu da sve ostalo može da čeka, ali da agresija prema Srpskoj mora odmah stati i da ne mogu da hapse čovjeka koji ima puni narodni i puni državni legitimitet i u BiH i u Republici Srpskoj.
Britanija, koja hoće da spriječi povezivanje Rusije i NJemačke, koristi situaciju da završi sa mekim NATO trbuhom koji čine Srbi.
Čudno ponašanje vlasti u Srbiji i način na koji reaguju na krizu je neadekvatan.
U Banjaluci to stvara utisak da je Republika Srpska žrtvovana kao što je bila Republika Srpska Krajina i da treba da pošalje izvinjenje Srbiji što je njen predsjednik Milošević potpisivanjem Dejtona preuzeo obaveze.
Nikada Srbija, još ni jednom, nije ragovala na zaštiti sporazum čiji je potpisnik i garant. Dosta je priča o tome da neko lomi kičmu Srbiji, hoće da joj otme pšenicu i da je prisili da plaća skuplju naftu – jer je ovdje riječ o vitalnom pitanju opstanka srpskog naroda i na Kosovu i u Crnoj Gori, sad posebno u Republici Srpskoj.
Više tekstova DŽevada Galijaševića pročitajte OVDE.
Izvor: IN4S
