Na spisku je i pitanje granice na Dunavu, koja je, po mišljenju akademika, pogrešno određena. Zato je nužan, tvrde u HAZU, hitan povratak hrvatske katastarske teritorije, te Šarengradske ade pod suverenitet hrvatske države. Traži se i zaštita prava hrvatske manjine u Srbiji, ali i „potreba definisanja položaja“ Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.
– Pravoslavne su crkve državne crkve, pa položaj Srpske pravoslavne crkve ne može biti jednak u Srbiji i Hrvatskoj, u kojoj ta crkva treba da ima punu slobodu u javnom verskom delovanju brinući se za verski život manjine, ali recipročno na ravni koliko je to omogućeno hrvatskoj manjini na području Srbije. U Hrvatskoj se mora izbegavati delovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterisati političkim delovanjem – tvrde akademici.
Insistiraju i na dostavi podataka iz odnetih arhiva, pre svega vraćanje arhiva NDH, arhive JNA o „križnim putevima“ i logorima, te o hrvatskom proleću. Takođe, traže povratak dokumentacije odnete iz Vukovarske bolnice, kao i neometan povratak i slobodno raspolaganje imovinom svih koji su napustili domove.
– Treba otkriti sva mesta pogubljenja Hrvata za vreme agresije na Hrvatsku te imena ubijenih, uz omogućavanje njihovog dostojnog ukopa. Insistirati na dostavi podataka o svim zarobljenim i nestalim hrvatskim vojnicima i civilima, zarobljenicima srpskih logora, uz odgovarajuće dozvole simboličnog obeležavanja mesta takvih stradanja širom Srbije – navodi se u ovom dokumentu.
Akademici se zauzimaju i za priznanje „hrvatskog etničkog integriteta Bunjevcima“:
– Tražiti odricanje od proglašenja bunjevačkog govora Hrvata zvaničnim u Subotici, jer bi se to moglo shvatiti kao deo političkog plana identitetskog rastakanja hrvatske bunjevačke zajednice u Vojvodini, dakle kao potiranje hrvatskog nacionalnog identiteta Bunjevaca.
Akademici su nabrojali još mnogo toga, kao što je i zahtev da se na svim nivoima Srbije javno i nedvosmisleno prizna hrvatski jezik, do toga da Srbija treba da „prizna agresiju na Hrvatsku, prvenstveno plaćanjem štete počinjene u pohodu na Hrvatsku, posebno na kulturnoj baštini, uz vraćanje odnetog kulturnog blaga, sve u smislu moralnog i ekonomskog izvinjenja Hrvatima za počinjena zla“.
U HAZU nisu propustili da se pozabave i „zaštitom životne sredine“. Tako predlaže da treba ukazati na proizvodnju litijuma koja uzrokuje zagađenje kako u proizvodnji, tako i u primeni u praksi, posebno u fabrikama električnih baterija. Ističu da Srbija raspolaže s više od 10 odsto svetskih zaliha litijuma, kao i da treba ukazati i na problem TE Kolubara, koja korist ugalj.
Zagreb nas uveliko sapliće
Zvanični Zagreb ni dosad nije propuštao priliku da Srbiju saplete na evropskom putu. Uprkos načelnom stavu Brisela da bilaterarne sporove ne treba unositi u pregovarački proces, u više navrata Hrvatska je kočila naš napredak zahtevima oko granice, pitanja nestalih, prava manjina, nadležnosti oko suđenja za ratne zločine… Istovremeno, u Evropskom parlamentu hrvatski poslanici prednjače u predlaganju rezolucija protiv naše zemlje, a glavni su kritičari „veličanja ratnih zločinaca“, napada na novinare, bliskih veza sa Rusijom…
Crnoj Gori zameraju plastiku
Kada je reč o Crnoj Gori, u dokument HAZU traže se zagarantovani mandati Hrvatima u Skupštini Crne Gore, kao i podrška predlogu zajedničke nominacije Bokeljske mornarice kao nematerijalnog kulturnog dobra Crne Gore i hrvatskog naroda upućenom Unesku. Traži se i određivanje kopnene granice i razgraničenje na moru.
– Crna Gora mora odgovorno upravljati plastikom i drugim otpadom kako bi se smanjila količina otpada koje dopluta do hrvatskih ostrva – tvrde akademici.
Kao u slučaju Srbije, oni traže da Crna Gora plati štetu „počinjenu u agresiji na Hrvatsku“ i da vrati odneto kulturno blago i „zatraži oprost od Hrvatske za počinjena zla“.
Akademik Vasilije Krestić: Čista ustaška ideoligija
– Taj hrvatski bezobrazluk urađa plodom što me iznenađuje i zbunjuje. To je apsolutno hrvatska ucena. Međutim, malo ko uzvraća istom merom. Kakva velika Srbija, koje teritorije mi tražimo, njihova se država zasniva na „veliko-povjesnom pravu“ koje veliča velikohrvatsku politiku. Oni ni danas ne odustaju od toga, a to je stvaranje velike, etnički čiste koliko je moguće katoličke države. Oni hoće da optuže SPC i da vrate hrvatsku-pravoslavu crkvu, to vam je čista ustaška ideologija. A čime oni nama udovoljavaju, ukidanjem ćirilice, sistemskim smanjenjem srpskih žrtava.
Čini mi se da mi negde pravimo ustupke takvim bezobrazlucima zbog ulaska Srbije u Evropsku uniju. Mislim da je ustupak i to što je Muzej žrtva genocida odlikovan Sretenjskom nagradom.
Akademik Matija Bećković: Napustite ulogu pretpostavljenog
– Kad sa nama ne bi razgovarali kao pretpostavljeni, možda bismo se lakše dogovorili – kaže, za „Novosti“, pesnik i akademik Matija Bećković, koji je i dosad uvek kratkim i britkim stavovima „gađao u metu“ komentarišući prilike u regionu.
Akademik LJubodrag Dimić: Istup političkog karaktera
– Da je to rekla neka politička organizacija, ja bih razumeo, ali to je rekla Akademija nauka i umetnosti. Neka pravila obavezuju i Akademiju u Zagrebu i Beogradu. Rekao bih, ajde, da sednemo da razgovaramo o „jasenovačkom mitu“, da pogledamo izvore o Stepincu, pa da dođemo do nečega što je istorijska istina. Ovakvi istupi političkog karaktera ne pripadaju instituciji dugog trajanja kakva je Hrvatska akademija nauke i umetnosti. Delovanje Srpske pravoslavne crkve, kao i drugih verskih organizacija u svakoj državi je regulisano zakonom. Po toj zakonomernosti, znači da ovde uskraćujemo prava katolicima, a Srbija bi se time vratila vek unazad. Oni mogu da traže promenu zakona, ali taj model ponašanja nije u saglasju sa Evropom i 21. vekom.
O ucenama američkog ambasadora Hila pročitajte OVDE.
Izvor: Večernje novosti
