Piše: DŽevad Galijašević
SINOVI UDBE I ALIJE:
Selimoski je bio prvi demokratski izabrani poglavar IZ-a u Jugoslaviji (1990. godine), i njen zadnji Reis.
U posljednjem intervjuu, koji je dao medijima iz BiH, prije dvadeset godina, na sarajevskoj Federalnoj televiziji, u političkom magazinu „60.minuta“, na direktno pitanje novinara Damira Kaletovića: „Šta mislite gdje je mjesto Islamskih zajednica. Je li striktno povučena linija vjera na jednoj strani politika na drugoj ili se to isprepliće“, Jakub Selimoski je odgovorio:
„To je problem. Muslimani bivše Jugoslavije očigledno, politička mjerila i demokratska mjerila ne umiju da prihvate u njihovoj punoći. Ne možemo da napravimo razliku između vjerske i političke djelatnosti. Političke strukture formiraju politički ambijent, u koji se između ostalog politički uključuje i Islamska zajednica. Lično mislim, da vjerska zajednica ne treba predvoditi ili nametati, političke inicijative, i ne bi smjela politički da daje politizovane deklaracije o određenim stvarima“.
Koliko je aktuelna ova tema „islamska zajednica u politici“ potvrdilo se ovih dana kada su dva, mlada i napaćena magistra sa ahmedijom, zloupotrebili Islamsku zajednicu i svoj položaj imama u Kozarcu i Sarajevu.
Prvo je Amir Mahić, u hutbi vjernicima, „objasnio“ ulogu srpskog naroda u istoriji, pravoslavlje i u okviru njega svetosavlje da bi završio sa plotunom mržnje ispaljenim na Rastka Nemanjića prvo kao reformatora i prosvjetitelja a zatim i kao Svetog Save i vjerskog vođe.
Gorki okus poniženja zbog izvinjenja na koje je bio prisiljen i neiskrenog kajanja, zbog proizvoljnih i uvredljivih ocijena, pokušao je sprati njegov „sapatnik“, rodom iz Srebrenice, imam Ali pašine džamije u Sarajevu, Muhamed Hafizović. Ovaj patetični radikal, pokušao je kroz kritiku, jednog teksta Prof. Dr. Darka Tanaskovića obrazložiti Mahićeve antisrpske nebuloze. Usput nas je podsjetio na stradanje Kozarca u kome Mahić stoluje šaljući, tu kukavičku, subliminalnu poruku o vlastitoj posebnosti i stradanju. Jer ako je Mahić ubijen jednom, Hafizović je u Srebrenici ubijen bar pet puta.
Na isti način, kao hodža Hafizović je, poznati malinar iz Srebrenice, Fikret Hodžić nastupuio u trgovačko-medicinskim poslovima kada je kupujući „respiratorčiće“ vrijedne 500.000 konvertibilnih maraka, iz budžeta muslimansko-hrvatske Federacije zagrabio 10 miliona i još 500.000. Ali, ko ima pravo pominjati lopovluke „Srebrne maline“ i agresivni, tugaljivi radikalizam hodže Hafizovića, kad oni dolaze sa tog „svetog stradalničkog mjesta“. Kao da je stradanje njihova svojina uočava se da, discipliniranje Srba je završen proces i da je Srebrenica postala zgodan fenomen za discipliniranje i neposlušnih muslimana.
Hafizović, taj hodža bez morala i pameti, ušljivi politički zgubidan, pisaće o događajima koje ne razumije i o vremenu o kome ne zna ništa da bi „demaskirao“ srpsku nacionalnu ideju i objasnio lažnu intelektualnu prirodu pojedinaca. U jalovim pokušajima da primitivnoj svjetini koja ga slijedi protumači najveće tajne prošlosti i budućnosti, ne zaboravlja svoju osnovnu misiju: da vrati SDA na vlast. Da princ islamizma Bakir, nastavi vladati, jer je to otac Alija, po svim božijim zakonima, ostavio svome sinu.
Cijela ta sumorna istina, sadržana je u izjavi Reisa Selimoskog kao proročanstvo i tužni lament nad sudbinom Islama, nakon Jugoslavije. Istina je da Selimoski, nikada nije smijenjen sa dužnosti. Već je djeleći sudbinu države, sudskom odlukom, najnižeg sudskog nivoa u Sarajevu, zabranjen rad i postojanje Islamske zajednice SFRJ. To što ta vjerska zajednica nije uopšte osnovana u Sarajevu, nego u Beogradu, za SDA sudije, nije bilo bitno .
Formiranje nove Islamske zajednice BiH i godišnjica zabrane rada Islamske zajednice SFRJ predstavljaju sramni jubilej koje niko ne želi slaviti ili pominjati.
Sve je to poznato i već viđeno, baš kao odluka vlasti Nezavisne države Hrvatske, od 11. aprila 1941. samo dan nakon proglašenja NDH, kada je ukazom Ante Pavelića zabranjen rad Islamskoj zajednici Jugoslavije i utemeljena „El Hidaje“ Islamsku zajednicu NDH.
Alija Izetbegović je vratio točak istorije pedeset godina unazad i ustaškom cvijeću, Mladim muslimanima, vratio Islamsku zajednicu oduzetu „ustaškom cvijeću“, nakon poraza u ratu. Konačnom rušenju, IZ-a Jugoslavije, prethodila je podjela Islamska zajednica BiH, na dvije oštro suprotstavljene strane po pitanju tzv. Pokreta imama.
Lider „Pokreta imama“ Salih Čolaković, bio je i kandidat za Mešihat IZ-a u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji a nasuprot njega bio je „Alijin musliman“ Senahid Bristrić. Na Saboru je, tajnim glasanjem (18:12) izabran Čolaković. Određene strukture unutar IZ-a su se protivile izboru Čolakovića, a sam Alija Izetbegović, zbog poraza „njegovih pulena u IZ-u“, najavio je obračun sa cjelom Islamskom zajednicom.
Naime, SDA-u, Islamska zajednica je trebala kao instrument vlasti, a da to postane, bilo je neophodno promijeniti organizacionu strukturu IZ-a, i na njeno čelo dovesti „poslušnika“, pripadnika SDA.
Što je SDA i uspjela uraditi. Nakon raspada Jugoslavije i ratova devedesetih, Islamska zajednica je postala privjesak i najvažniji instrument Alijine stranke i njegovog političkog ludila i fanatizma.
Sutra na Pravdi čitajte nastavak…
Ostale tekstove DŽevada Galijaševića pogledajte OVDE.
Izvor: Pravda
