Najnovije

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ: Velikoposno pismo Dejanu koji je Petar

Dejan Zlatanović (Foto: Jutjub)

Piše: Vladimir Dimitrijević

Dragi Zlatanoviću, 

Već sam pisao tekst u Tvoju odbranu, ali sam rešio da Ti se obratim i ovako, pismom. Ne znam kako da Ti ga doturim u tamnicu, kuću neobičnu, ali verujem da će to učiniti neko ko ima pristupa. Znaš i sam da sam odavno hteo da pišem tekst o Tebi kao našem najhrabrijem novinaru, koji si stalno bio sa svojim narodom i u protestu protiv zla i nepravde. Nisam stigao, iako sam bio dužan, pa gledam da svoju dužnost ispunim sada, kada Ti je, mislim, korisna svaka podrška tamo gde jesi. 

Uhapšen si i zatočen nevin, naravno. Vučićeva ohlokratija na slobodi je, prividnoj, jer, kako reče apostol Pavle, ko čini greh, rob je greha. 

Ali, ono što Ti se desilo znamenje je, jer se kod nas sprema klovnokratska protofašistička diktatura. 

Što hoću da Ti kažem? Odakle se to vidi? 

Kao i Vučića koji prodaje Kosovo NATO Šiptarima i ostatak Srbije Rio Tintu, a sprema se da okrene leđa Rusiji, tako je Musolinija podržavao Zapad,  jer je duče bio protivteža komunizmu, a, u stvari, jedan od stubova rusofobije  ( da ne zaboravimo – dučea je angloamerički „Tajm“ proglašavao za „ličnost godine“ ). Da bi fašizam Rio Tinta zavladao Srbijom, potreban je Vučić. Da bi se izdalo Kosovo i Metohija, potreban je, opet, Vučić. Tako je, u Italiji, bio potreban Musolini, da se ne bi „skrenulo u levo“, ka sovjetskoj Rusiji. I bile su, tamo, „faše di kombatimento“, a kod nas autobusi puni SNSendvičara. I Musolini je, kao i Vučić, imao svoje bot – intelektualce, koji su, više ili manje, bili uz režim, od Đovanija Papinija do Kurcija Malapartea. I svi su znali da ga podrže tako što su ga, skupa sa partijskim niskočelcima ( izraz Milana Brdara ) poistovećivali sa Italijom. Ako se tome doda papska podrška Musoliniju koja i u Srbiji ima svoje analogije ( koji čita da razume ) – sve će biti jasno. 

Zato Vučić ovih dana, kao karikatura Musolinija ( koji je već bio karikatura diktatora drevne Rimske republike ) najavljuje neki pokret za poistovećenje države i naroda sa sobom, držeći u rezervi „proevropsku opoziciju“ i koopretaivnog, a ne kočopernog, Đida, s kojim bi se vlast mogla praviti kad se izdaja Kosova i Metohije konačno sprovede. Taj pokret Država je Narod je Vučić ( a ko drukčije kaže, kleveće i laže, i našu će osetit pest, pevalo se u vreme Broza ) jasno ukazuje na činjenicu da je u Srbiji parlamentarna demokratija mrtva, i da će, gubitikom Kosmeta, NATO Imperija na ovom prostoru zadugo ustoličiti Vučića, kao što je u Montenegru trajno ustoličila Mila Đukanovića, sramnu karikaturu čvrstoj ruci sklonog, ali ipak Srbina, kralja Nikole. Kad ispuni glavni zadatak, Vučić od NATO gazda dobija vučkokratiju na poklon. I trajaće, i trajaće, sve dok se ovom narodu konačno ne ugasi zvezda zornjača, i nastupi pravi mrak, onaj iz hladnjače u kojoj umiru ilegalni migranti. 

Iako više liči na italijanskog diktatora - ličnost godine na naslovnici „Tajma“! - Čoveku Sa Posebnim Političkim Potrebama ( Da Bude Narod I Država U Isti Mah ) ipak treba i neko „paljenje Rajhstaga“. Vas trojica uhapšenih, od kojih se obraćam Tebi, dragi Dejane ( ostalima želim da ih što pre oslobode i pozdravljem ih takođe ), samo ste proba za taj „Rajhstag dan“, koji bi se mogao desiti, recimo 17. marta 2023, kada se državotvorna opozicija okuplja da nas podseti da Država nije Čovek Sa Posebnim Političkim Potrebama. Jer taj zaista država nije, naročito ne država Srbija, koju osnovali i krvlju osveštali sveci. I sudije Ustavnog suda to znaju, ali – „strah životu kalja obraz često“. I oni će ćutati, i puštati svog Gazdu Isplatioca Prinadležnosti da radi šta hoće. Ne zaboravimo – kao što je italijanski kralj sa Vatikanom legitimizovao dučea, tako za vreme firera nikad nije prestao da važi Vajmarski ustav. A vlast ima, reče hitlerofilni Karl Šmit, onaj koji odlučuje o vanrednom stanju. Znaju to ovi iz Ustavnog suda, ali ćute. Da li lukrativno? Ili preventivno? Videćemo, naravno. 

( Ipak, kad vreme vučkokratije prođe, sve sluge režima će se praviti da nikad nisu čule za Čoveka Sa Posebnim Političkim Potrebama, a ako baš ništa ne mogadnu da slažu, govoriće da su s njim bili samo da bi sistem „bušili iznutra“. Naravno. Ti i ja, ako dočekamo taj čas, dragi moj Zlatanoviću, opet ćemo biti marginalna opozicija.)

Nedavno sam na Internetu našao sjajan komentar izvesnog Dragana Tomića. Ne znam da li je to pseudonim, ali je rekao suštinu – mi živimo, odavno, odavno, u udbaškoj državi, koja iz titokomunizma, ako se naredi, lako može u da skrene u Rio Tinto fašizam:“Termin Udbaška država se koristi prosto zato jer je zgodna jer sa najmanje slova opisuje suštinu problema a ta suština problema jeste nekontrolisani upliv apsolutne moći u bilo koji aspekt društva, distribuciju te moći i njenu upotrebu. Stoga, udbaše ne treba posmatrati kao iskljčivo kao pripadnike službi bezbednosti, i ako oni najviše dolaze odatle, već mnogo šire, kao na stanje uma. Uma opijenog apsolutnom moći i razvedenog od realnosti i interakcije tog uma sa realnošću kroz fantaziju, tj psihozu. Obzirom da udbaš predstavlja agenta apsolutne moći, njegov nekontrolisani upliv u sve sfere života čini da je život u takvoj sredini haotičan i upravo zbog toga HAOS je sastavni deo modusa operandi u udbaškoj državi. Slikovito rečeno, to bi vam bilo isto kako kada bi ste živeli na planeti gde grom može da vas udari bez obzira na to da li je vreme lepo ili ružno, može da vas udari napolju, u sobi, na VC šolji bilo kad i bilo gde, bez bilo kakve logike,smisla i razloga. Jednako, udbaš kao agent apsolutne moći, poput virusa, inficira sve sa čime dođe u kontakt.“

Taj udbaški grom pogodio je Tebe, dragi Dejane, kao i mnoge pre Tebe. 

U udbaškoj državi možeš da biraš između Debelog Mrtvaca Groza ( izraz koji je vladika Danilo Krstić koristio za Tita ) nekad ili Čoveka Sa Posebnim Političkim Potrebama, maskiranog u Državu i Narod sad. Ali, suština ostaje. 

Ipak, ima i razlika između fašizma ondašnjeg, saveza borbenih snopova sa liktorskih znamenja drevnog Rima, i ovog današnjeg, sendvičarskog pokušaja u Srbiji. Musolonijevo varvarstvo bilo je juvenilno, a ovo naše, sadašnje, senilno je, da ne kažem „penzionersko“, pa se režim oslanja na staračke umove i srca ( ne toliko po godinama, koliko po pospanom kukavičluku sa šakom sedativa pri ruci, tipa „Samo da rata ne bude“ i „Ukinuće nam bezvizni režim sa EU“). 

Senilna pospanost vlada svuda ( osim časnih izuzetaka)  - u školstvu, zdravstvu, vojsci, policiji ( budnoj samo kad hapsi ljude poput Tebe ), kao i ispod mnogih mantija, panagija, naprsnih krstova. Ona nam ne da da razumemo šta je mladobosanski vitez Gavrilo rekao rečima Žerajićevim:“Ko hoće da živi nek mre, ko hoće da mre nek živi“, a  patrijarh srpski istoga imena ponovio 27. marta 1941, kada je pozvao Srbe da se odazovu Slobodi, da se ponize pred Bogom, a usprave pred ljudima. 
Ali, dragi Dejane, da Ti, u Velikom postu, ne šaljem samo loše vesti. Evo i onih dobrih. Još ima Srba vernih zavetu, i oni ne ćute. Jedan vladika, Metohijac iz Istoka kod Peći, rekao je da se nikad nije odrekao i da se neće odreći naše Svete Zemlje, i pozvao nas je da proglasimo okupaciju Kosova i Metohije:“Podsećati se svetosti zavetne Srpske zemlje; ne trgovati svetinjama; ne prodavati ime, veru i teritorije za investicije – eda ne bi na nas palo prokletstvo veleizdaje.“(1) 

Jedan sveštenik nam je objasnio:“Od nas iz sveštenstva niko ne očekuje revoluciju, građanske nemire, uplitanje u baruštinu partijske borbe. Crkva se ne bavi politikom u smislu da se ne bavi partijskim lobiranjem (toga bi se trebalo sjetiti i u mirnija vremena, kada partijskim funkcionerima krenemo na proslave), ali ako se Crkva zanima za društvo u kome živi onda se ona po definiciji bavi polisom (dakle: politikom). U tom smislu očekivanje srpskog naroda nije usmjereno ka nasilnim prevratima i manifestacijama bijesa već ka nedvosmislenim, glasnim, nepokolebivim, svakidašnjim upozorenjima nas iz sveštenstva onima najvišim u državi o tome da je neprihvatljivo i nezamislivo da se uopšte govori o prihvatanju i sprovođenju plana o kapitulaciji Srbije. Ako – kako nas često uvjeravaju iz blizine vlasti – nikada i ne postoji namjera da se plan prihvati i sprovede, onda će glas Crkve ostati samo kao uspomena o zajedničkom pogledu na najvažniju stvarnost srpskog bića. Istinski rodoljubi ne zamjeraju drugim istinskim rodoljubima. Ako se time „sužava diplomatski prostor“ – a taj prostor „širokim“ čini eventualija zvana „normalizacija odnosa između dvije strane“ – onda je naša obaveza da sužavamo takav „diplomatski prostor“. Ništa još nije gotovo, ali da ne bismo osvanuli u situaciji gdje smo obaviješteni da jeste gotovo – svako od nas mora da jasno i nedvosmisleno kaže: kao Srbin i/li građanin Srbije ne pristajem na prihvatanje ponuđene kapitulacije (od prvog do posljednjeg među nama, od sveštenstva do vjernog naroda, bez traženja anonimnosti i sakrivanja u masu i beznačajnost). Ne potpisujte i ne saglašavajte se sa kapitulacijom Kosovskog zavjeta! Ne pristajem! Ne dam Kosovo za bilo šta, pa ni za sat i po putovanja do Niša! Ne pripadam narodu koji može da živi sa saznanjem da je ostavio na cjedilu svoju zemlju i njene ljude na Kosovu i Metohiji. Ne želim autoput do bilo koje tačke, ako zbog nje moram da pristanem da se odreknem Orahovca i Zvečana!“(2) 

Drugi sveštenik je bio još glasniji:„Neće Vučić izdati“, tvrde njegovi fanovi. Ali, proš’o voz. Ako to kreće naredna kampanja – izdaja Republike Srpske – parola treba da bude: „Neće Vučić OPET izdati“. Na čekanju su Vojvodina i Sandžak. Gubitak Kosova i Metohije za srpski narod daleko od toga da je samo gubitak teritorije. Prethodio mu je gubitak Kosovskog zavjeta. (Kosovski zavjet ne gubi se gubitkom KiM nego obratno, KiM se gubi gubitkom Kosovskog zavjeta.) Gubitak KiM opipljiva je posljedica upliva novopaganske zapadnjačke globalističke ideologije u srpsko biće. Vrata srpske duše pred ovom protivhrišćanskom ideologijom širom su otvorile od Zapada instalirane srpske vlasti, ne samo aktuelna.

Gubitak Kosova i Metohije je mjera duhovnog stradanja srpskog naroda. Samo duhovno posrnulom srpskom narodu bilo je moguće instalirati za neprikosnovenog vođu čovjeka preko kojeg mu je oteto KiM. Ovo je najteže vrijeme za nas Srbe, i ne samo za nas. Kažu: bilo je teže kada su nas nabijali na kolje. Ama nije, sada je teže jer su nam ušli u lobanje i odvajaju nas od Carstva Nebeskog. Ubijajući nas slali su nas u Carstvo Nebesko. Ne razumijemo to jer ne vidimo svoj život u cjelisti, onako kako nas Bog vidi, i u ovom i u vječnom životu. Danas je srpski narod ugroženiji nego ikada, tim više što to ne vidi.

Evroprajd od 12. do 17. septembra prošle godine bio je generalna proba koliko srpski narod, kroz vjekove opstao na hrišćanskim vrijednostima življenja, može da bude unižen a da ne pruži ozbiljan otpor. Vučić se i tada razmahivao tvrdnjom da „neće da potpiše“, da neće biti LGBT itd. šetnje ulicama Beograda. Moleban u Hramu Svetog Save nije spriječio to poniženje. A na dan Evroprajd šetnje iz Crkve nije bilo ni otpora ni glasa.

Uniženje srpskog naroda od strane novopaganskog Zapada počelo je puno ranije, mešetarenjem nevladinih organizacija, kupovinom medija, upravljanjem rezultatima parlamentarnih izbora i uticajem na formiranje izvršne vlasti. Prva velika proba izvršena je postavljanjem javno deklarisane lezbijke Brnabić na čelo Vlade Srbije.
Tragedija Kosova i Metohije, očekivano, razbudila je sjećanje na nedavne litije u Crnoj Gori. Tog dana kada je u Skupštini Crne Gore izglasan Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je predviđao otimanje crkvene imovine od strane Države, 27. decembra 2019, ujutro smo se sastali na Sabornom hramu u Podgorici. Dobar dio prisutnih sveštenika se zalagao da ne izlazimo na ulicu dok se u Skupštini vodi rasprava o Zakonu, nego da u crkvama služimo molebane. Tada sam rekao: sada ćemo da služimo molebane u crkvama, pa kada nam zakucaju na vrata od crkava molićemo se po kućama, a kada nam i tamo zakucaju na vrata, molićemo se isprod kreveta. Te večeri smo bili na ulici kod Skupštine, toliko blizu koliko nam je policija dopustila. Već narednog dana narod je protestvovao širom Crne Gore. Mi smo u hramovima služili molebane. Negdje su se sveštenici priključili narodu, negdje ne. Ubrzo je taj protest, blagoslovom mitropolita Amfilohija i vladike Joanikija, artikulisan u litije kakve upražnjava Pravoslavna crkva. Sve policije su obučene da odgovore na nasilje onih koji protestuju. Litije su bile nepoznate njihovim doktrinama. Epilog smo vidjeli.“(3)

Jedan monah je napisao:“Čega smo se mi to i koga uplašili? Da li su se Srbi ikada nekoga plašili? Nisu i NEĆE! A ponajmanje ćemo se uplašiti jedne šake jada evropskih ucenjivača, gomile pijanaca, homoseksualaca i bolesnika, koje niko više ni u njihovoj Evropi ne poštuje! Da li su se Nemanjići nekoga plašili? Da li se Knez Lazar uplašio sile Azijske kada su, kao nepregledno i nebrojeno jato skakavaca, pali na Balkan? Da li se Karađorđe plašio Turaka i poturica, da li su se Nadežda, Milunka, Mišić, Putnik, Bojović, Stepa i ostale vojvode i vojnici lavljih srdaca plašili Švaba i švapskih sluga i konjušara, da li se Draža Mihailović plašio, da li su se i naši partizani, i to su sve bili Srbi, uplašili Nemačkog krvoločnog Vermahta – NISU, niko se od njih nije uplašio! Uvek je Srbin ustajao protiv nepravde i ginuo, ali na kraju uvek pobeđivao! Ne dozvolimo ni danas da nas ucenjuje bilo ko i bilo za šta! Ako neko izda Kosovo, na njega pada kletva Lazareva. Da mu je sve prokleto, i njemu i njegovom semenu, i da se zatre sa lica zemlje!!!“(4)
A Tvoj hrabri kolega, Mihailo Medenica, uputio je pismo na pravu adresu ( odgovor, ali delatan, još uvek se čeka ):“Ne pripadam ni jednoj politici no veri, kost sam slomljenih i zdrobljenih kostiju Srbinovih, dete sam raspetih, znam da sam bez Kosova – niko, bez Metohije – ništa, pa verujem da s pravom gledam puta Vas, svetosti, časne vladike, pitajući se: zašto govorite ne kazujući ništa?!

Post nije izgovor, naprotiv!

Nema Srbin časnijeg posta od Kosova i Metohije, ni pričesti do njega!

Šta ćemo za Vaskrs, na Liturgiji, reći Gospodu: jesmo li se suzdržali od grehova ili ih sabirali?

Koji ćemo koracima pod plaštanicu ako ćutimo da su nam stope na Kosovu i Metohiji?
Svakome je od nas i prvi i poslednji korak tamo, sve između su tragovi predaka i potomaka, pa šta ćemo im ostaviti?“(5)

Dakle, borba traje. Ne predajemo se. Ustaju studenti, ustale su parlamentarne stranke koje brane državu, javljaju se iz Pokreta za odbranu Kosova i Metohije i mnogi drugi, Srbi zavetnog duha, nezgrbljeni i nepropuzali. 

Ti si nam, brate Dejane, danas uzor, kao što nam je uzor bio Svetozar Miletić, zbog koga je Zmaj pozivao majke da dižu decu iz kolevke da zapamte njegov lik, kao što nam je uzor bio Laza Kostić, koga, zbog borbe za nas današnje, hapse Mađari, a narod peva „Zelen doboš dobuje, Laza Kostić robuje, ne robuje što j` ubio, no što j` Srbin bio“, kao što nam je uzor Petar Kočić, koji je Slobodi, iz tamnice austrougarske, ovako pevao:“Zadrmaj ovom učmalom zemljom, potresi smrznutim srcima, osvježi i osnaži, da sve i svak osjeti sav neizmjerni sjaj i draž ljepote, sve obilje milosti i snage Tvoje, kao što ih osjeća i nad njima drhće uzavrela i vječito uzbunjena krv moja, koju mi balkanski hajduci, preci moji, u baštinu daše!“

I zapamti – bio je, posle Vidovdana 1914, svaki Srbin osuđen na smrt, a toliki naši vitezovi iz Bosne i Hercegovine na doživotnu robiju na Banjalučkom veleizdajničkom procesu, pa je krvavi Beč pao već 1918. 

Čuje se se, čuje se, grmi. Ide Ruja ko oluja, rekao bi Tvoj i naš Vladika Nikolaj. 
Neka Te Bog čuva, Ti, koji postiš i moliš se Bogu bolje od svih nas. Pomoli se i za nas, da imamo hrabrosti, da se ne brukamo pred Lazarom i Milošem, da na nas ne padnu kletve prađedovske. 

I ostaj nam, Dejane, Petar, kao onaj po kome nosiš ime i na čijoj je veri u Hrista kao Bogočoveka i Spasitelja sazidana Crkva kojoj ni vrata pakla neće odoleti. 

Tvoj, u Caru Hristu i velikomučeniku Lazaru, 

Izvor: Pravda

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA