Četvrtog avgusta navršava se 20 godina od hrvatske vojno-redarstvene akcije "Oluja", čiji je epilog proterivanje 250.000 Srba iz Krajine, oko 2.000 poginulih i nestalih, spaljene i opljačkane kuće, opustošena sela, zarasle njive i posedi.
Iako "Oluja" za mnoge predstavlja najveće etničko čišćenje posle Drugog svetskog rata, međunarodna zajednica je svesno ostavila ta dešavanja u senci Srebrenice, ne dozvoljavajući da se ovaj zločin okvalifikuje pravim imenom, a njegovi naredbodavci i počinioci konačno izvedu pred lice pravde. Nakon oslobađajuće presude Haškog tribunala hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču propuštena je poslednja šansa da Hrvatska odgovara za ovaj zločin. Naknadno ostavljena mogućnost da se za zločine nad Srbima u "Oluji" sudi pred hrvatskim sudovima ne znači ništa do umirivanja srpske javnosti i stavljanja konačne tačke na neprocesuiranje odgovornih. Takozvana "međunarodna zajednica" srpskoj strani sve ove godine pripisuje da je bespravno zauzela Srebrenicu, koja je u to vreme bila zaštićena zona UN. Istovremeno, nigde ne pominje Hrvatsku koja je u operaciji "Oluja" proterala celokupno srpsko stanovništvo, mada je i ta teritorija bila zaštićena zona UN po takozvanim UNPA sektorima. Deo međunarodnih faktora, predvođen Velikom Britanijom, nedavno je pokrenuo rezoluciju o Srebrenici pred Savetom bezbednosti UN, ali nikada nisu ni pomislili da to urade protiv Hrvatske za srpske žrtve i etničko čišćenje u operaciji "Oluja". Suštinsko pitanje jeste - zbog čega su srpske žrtve u Krajini manje važne i vredne od bošnjačkih u Srebrenici ili od nekih drugih i ko to u međunarodnoj zajednici ima pravo da jedne žrtve favorizuje, dok druge ne priznaje i umanjuje? Za Srbe proterane iz Krajine, 20 godina posle "Oluje", jedina satisfakcija može da bude pozitivni ishod kolektivne tužbe koju je grupa Srba iz Krajine pokrenula pred Federalnim sudom u Čikagu. Tužba se odnosi na pravne naslednike agencije MPRI koja je obučavala i opremala hrvatsku vojsku za operaciju "Oluja", zbog čega je zatražena naknada nematerijalne štete u iznosu od 10,4 milijarde dolara. S pravom se nameće pitanje - ko će nadoknaditi živote nedužno ubijenih Krajišnika, patnju i bol njihovih porodica, gubitak pokretne i nepokretne imovine, izgubljenu mladost i dugogodišnju čežnju prognanih za rodnim krajem?
Pročitajte još:OTKRIVENA MISTERIJA LOTO SKANDALA: Evo šta nije bilo u redu sa lopticom!UČVRŠĆUJU SVOJU POZICIJU: Amerikanci prave fabriku oružja na KosovuREGATA TVRĐAVA: Ponosno branili zastave srednjovekovnih srpskih gradova
Izvor: Srna