Najnovije

EMIL VLAJKI ZA PRAVDU: Srebrenica je bila danajski poklon Srbima

Međunarodni mediji su tada bili svedoci kada je srpska armija evakuirala oko 30.000 muslimanskih civila. Vojnici UN su više puta posvedočili da su Srbi dobro postupali s civilima. U Podrinju su na hiljade Srba proterani, povređeni i masakrirani, dok su istovremeno njihova imanja i kuće uništavane. Otome zapadni mediji šute.  Da li je genocid, ako prvo sve civile neprijateljske vojske na sigurno smjestite, i tada krenete u obračun sa protivničkom armijom?obračun sa protivničkom armijom?“

Piše: Emil Vlajki

Drugi dio srebreničkog zločina, onaj izvršen od strane Srba nad Muslimanima, bio je projektiran od strane Zapada, a u sprezi s dijelom tadašnjeg muslimanskog rukovodstva. Srbi su naglavačke uletjeli u postavljenu zamku, što ih nimalo ne amnestira od počinjenog zločina. Pogledajmo kronologiju događanja.

Predstavnici muslimanske zajednice okupili su se u Sarajevu 28. i 29. rujna 1993. godine Neki preživjeli članovi srebreničke delegacje rekli su da im je Izetbegović kazao da bi NATO, prema predsjedniku Klintonu, intervenirao u BiH samo pod uvjetom da Srbi upadnu u Srebrenicu i da pritom pobiju barem 5.000 osoba. To nije bilo moguće realizirati, jer je slijedeće godine bio genocid u Ruandi sa milijun žrtava i svijet je bio time zaokupljen. Godina 1995. je za to bilo „idealno vrijeme“, jer je Klintonu za drugi predsjednički mandat trebao forsirani mir u BiH.

Očito je, da je Srebrenica „data na tanjuru“ Srbima. Orić je sa svojim štabom helikopterom prebačen iz Srebrenice sedam dana prije njenog pada. Dan prije pada, cjelokupna muška muslimanska populacija napustila je Srebrenicu, uključujući i 4.000 naoružanih pripadnika Armije BiH; u Srebrenici je, prema popisu napravljenom od strane Holandskih trupa ostalo oko 300 muškaraca.

Zločin nad Muslimanima se vjerojatno desio prilikom i nakon zarobljavanja, kada su se Muslimani nastojali probiti kroz srpske položaje prema svojim bazama. Masovne egzekucije nad Muslimanima vršene su u mjestima Pilice, Branjevo, Petkovac, Kozluk i Kravica.

Ponovimo, kako Tadeus Mazowiecky, specijalni izvjestilac UN sa ratom zahvaćenih područja, opisuje što se događalo 11. srpnja u Srebrenici:

DOKUMENT

Ključni dijelovi teksta Mazowieckog

Nakon osvajanja Srebrenice, tamo nije više bilo muškaraca, samo žene i djeca

SREBRENICA 

A. Opće primjedbe 

4. Ovaj izvještaj se zasniva na nalazima misije specijalnog izvjestioca prilikom posjete Tuzli, od 22.-24, jula 1995. kao i istrage koju je provelo osoblje Centra za ljudska prava, vezano za komponentu civilnih pitanja mirovnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPF). Istraživanje uključuje intervjue vođene sa raseljenim licima i razgovore sa pojedincima iz područja Tuzle, uključujući predstavnike kantonalnih i općinskih vlasti, lokalnih medicinskih ustanova i članova srpske zajednice. Također, kontaktirano je bezbroj međunarodnih organizacija i lokalnih nevladinih organizacija aktivnih u tom području, uključujući Ured Visokog komesarijata za izbjeglice pri Ujedinjenim nacijama (UNHCR), Međunarodni komitet crvenog križa, LJekari bez granica (Belgija), Posmatračka misija Evropske zajednice i Helsinška skupština građana. Primljene su informacije od nekoliko novinara. Uz to, ovaj izvještaj se zasniva na intervjuima sa mirovnjacima Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) koji su bili prisutni u Potočarima i Srebrenici kada su se opisani događaji u Srebrenici desili. 

Tragična odiseja muslimanskog naroda u Srebrenici, započela je padom Enklave, u utorak 11. jula 1995. Izgon cjelokupne muslimanske populacije, procjene govore između 38.000 i 42.000 poprimio je sljedeće oblike: 
Jedna grupa koja se sastojala, uglavnom, od žena, male djece i nekoliko osoba neregrutne starosne dobi, otišla je iz Srebrenice u štab Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) koji se nalazio u Potočarima. Ostali su tamo kratko vrijeme prije nego su nasilno odvezeni autobusima na borbenu liniju prilikom evakuacije koje su organizirale snage bosanskih Srba.

Bolesni i ranjenici su prvo odvezeni u Potočare, a zatim evakuirani na liniju fronte vozilima medicinskog konvoja UNPROFOR, koji su organizirale snage bosanskih Srba. 
Grupa, koja se sastojala, uglavnom, od muškaraca regrutne starosne dobi, sakupljena je u kolonu i krenula pješke na put, dugačak najmanje nekoliko dana od Srebrenice do linije fronta… 

B. Situacija u Srebrenici 

Žestoko bombardiranje enklave Srebrenice započelo je u četvrtak 6. jula, a do slijedećeg utorka snage bosanskih Srba ušle su u grad. Do tada je već hiljade žena i djece stiglo u bazu UNPROFOR, tražeći zaštitu. Malo je bilo muškaraca u ovoj masi. Baza koja je uzavrela od ljudi, granatirana je popodne. LJudi su vrištali i plakali na kapiji, a izvještaji govore da je bilo žrtava i da je ubijena najmanje jedna osoba. 

Započela je evakuacija ovih ljudi, od kojih su neke odvezli pripadnici UNPROFOR u Potočare na pet kamiona, a ostali su pješke išli za njima. Skoro 95 posto lica ovog egzodusa sastojalo se od žena, djece i starijih osoba. Putovanje do Potočara opisano je kao potpuni kaos, u kojem su ljudi visili sa strana kamiona i padali od iscrpljenosti zbog vrućine i teških uslova. Ranjeni iz bolnice su, također evakuirani u Potočare… 

Putovanje pješke 

Muškarci regrutne dobi iz Srebrenice skupili su se na brežuljku Buljim-Jaglić, u neposrednoj blizini grada u ponedjeljak 11. jula. Formirali su vrlo veliku kolonu od 15.000 lica koja je krenula iz grada prema teritoriji pod kontrolom Bosanske vlade. Kolona se, uglavnom, sastojala od muškaraca civila. Između 3.000 i 4.000 bilo je naoružano, a prema izvještajima, oko 10.000 nenaoružano. Malo je bilo žena i djece u toj grupi. 

Ova kolona, sa dva ili tri lica u redu, pružala se nekoliko kilometara. Izvještaji govore da su naoružani ljudi bili raspoređeni na čelu, zatim grupa ranjenika, onda civila i, konačno grupa naoružanih ljudi. Također je bilo naoružanih ljudi koji su bili raštrkani sa strana kolone. 

 U toku putovanja ova kolona se prekidala na mnogo manjih grupa. Kasnije, kako se putovanje nastavilo, ove male grupe su se pridruživale ostalim grupama i putovali su zajedno. Teško je ustanoviti jasan niz događaja, pošto je toliki broj ljudi bio uključen u grupe koje su se stalno formirale i cijepale. Izvještaji svjedoka na taj način teže da daju dio po dio slike onoga što se događalo. 

Preživjeli sa ovog putovanja govore o napadima i zasjedama koje su postavljale snage bosanskih Srba, grupama sastavljenim uglavnom od civila… 

Pitanje da li su ovo bili vojni napadi protiv civila zapravo je ključno u pravnom smislu. Da bi se uspostavilo kršenje međunarodnog humanitarnog prava, takvi napadi moraju biti protiv civila. Napadi protiv boraca dozvoljavaju se u toku normalnog ratovanja. Ovim se nameće problem vezan za ovu situaciju, pošto se početna kolona, i kasnije pokidane grupe, sastojala od mješavine civila i boraca. 

Zato bi trebalo odrediti, na bazi jednog po jednog slučaja, da li se svaki pojedini napad na neku grupu smatra kršenjem međunarodnog humanitarnog prava…

Muslimani o Srebrenici

- Sami Muslimani iz Srebrenice dali su najbolja objašnjenja neočekivanog povlačenja jakih snaga 28. korpusa – kaže Pavić. – Ibran Mustafić, osnivač SDA u Srebrenici i poslanik u skupštini Federacije BiH, u intervjuu 1996. je rekao: 

„Scenarij za izdaju Srebrenice je svjesno pripremljen. Nažalost, u taj posao su umiješani bosansko Predsjedništvo i komanda Armije”. On je naglasio da su napadi iz zaštićene zone bili „svjesno davanje povoda srpskim snagama da napadnu”, a da su tragični scenarij napravile „ličnosti koje su u ljeto 1995. napustile Srebrenicu bez ogrebotine”.

Zbog ovakvih izjava na Mustafića je organizirano nekoliko atentata, a još veći skandal je izazvalo svjedočenje Hakije Meholjića, nekadašnjeg šefa policije u Srebrenici.

- On je otkrio da je cilj povlačenja 28. divizije bio sračunat da dovede do što većeg broja žrtava, da bi se dobio povod za NATO intervenciju.

Meholjić je otkrio da je Alija Izetbegović delegaciji iz Srebrenice rekao: 

„Klinton mi je nudio i u aprilu 1993. da četničke snage uđu u Srebrenicu, izvrše pokolj pet hiljada muslimana i tad će biti vojna intervencija”. Kad je Izetbegović pokušao da ovo demantira, Meholjić je kao svjedoke pozvao još sedmoricu ljudi koji su prisustvovali sastanku.

O pometnji među narodom koji se povlačio za 28. divizijom Armije BiH iz Srebrenice, pisao je i DŽonatan Ruper iz BBC: „I holandski mirovni kontingent i obavještajni oficiri britanskih specijalnih jedinica SAS, koji su se nalazili u gradu kad je pao, bili su svjedoci ogorčenih borbi između samih muslimana u Srebrenici kratko vrijeme prije nego što su Srbi ušli. Također postoje izvještaji da je znatan broj poginuo prelazeći minska polja koja je njihova strana postavila.”

ZAKLJUČAK

Američki državni sekretar, Madlen Olbright, je prva u Savjetu Sigurnosti UN počela govoriti o „Srebreničkom genocidu“, 10 kolovoza 1995. Pokazala je članovima Savjeta 8 satelitskih fotografija. Samo tri od njih nije klasificirano i na njima se apsolutno ništa konkretno ne vidi!

Zanimljivo je, da se datum njenog kazivanja poklapa sa tokom američko-hrvatske operacije 'Oluja' kada je iz Hrvatske otjerano oko 200 000 ljudi.. 
Ali, dosta toga je već rečeno.

1.Ono što je neosporno, to je da je u Srebrenici i oko nje, nakon zločina počinjenih nad Srbima od 1992-1995 od strane Muslimana, počinjen zločin nad Muslimanima, muškarcima, od 11-17 jula 1995.
2.Srbi nisu smjeli prisustvovati iskopavanju muslimanskih žrtava.
3Mnogi DNK nalazi, s obzirom na daleke rodbinske veze sa žrtvama, nisu vjerodostojni s obzirom na neophodan postotak vjerojatnosti da bi takve žrtve bile istinski verificirane.
4.Pronađeno je oko 400, očito pobijenih, muslimana sa zavezanim rukama.
5.Dobar dio priče o genocidu iskonstruirali su strani antropolozi (neki iz Južne Amerike) na osnovu „logičke dedukcije“ koji Srebrenicu nisu ni vidjeli
6.Međutim, ništa se drugo, čak ni približno točno, ne zna:
-Ne zna se broj žrtava.
-Ne zna se slijed događaja.
-Ne znaju se vrijeme i okolnosti stradanja Muslimana.
-Ne znaju se pravi naredbodavci onoga što je sasvim sigurno utvrđeno kao zločin.
-Na mezarju u Potočarima postoje pokopani Srbi smatrani muslimanima kao i navodno pokopani muslimani koji su pronađeni živi.
-Dio masovnih grobnica koje postoje, sasvim su sigurno rezultat asanacije (bilo je ljeto, i prijetila je zaraza) koje je vojska Republike Srpske izvršila.
7.To je prvi lokalni, selektivni zločin u povijesti, sudski okvalificiran kao genocid.

Srbi moraju biti svjesni toga, da se njihova demonizacija nastavlja nesmanjenim intenzitetom i da je okosnica te demonizacije upravo „srebrenički genocid”. Zapad je potrošio (i troši) na stotine milijuna dolara kako bi održao taj, već sada, planetarni mit. 

U subotu na Pravdi čitajte tekst Emila Vlajkija  – Osporavanja „srebreničkog genocida“.

Predhodne tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.

Izvor: Pravda

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA