Piše: DŽevad Galijašević
„Ovdje u džamiji, braćo, a to je surova realnost i mnogih pojedinaca u našim džamijama i džematima, i sa nama sjedi neko ko je pojedinačno baš zbog te genocidne tvorevine koja se okotila i zaživila tog 9. januara, u vidu genocidne tvorevine „er es“, dana kojeg oni slave, neko je ostao bez 17 članova najbliže rodbine.“, rekao je Štulanović.
Reagovala je Policija Republike Srpske, pa odmjerivši pažljivo činjenice, saslušala imama iz Kozarca, Mahića. Hodža je ispitan u svojstvu osumnjičenog, zbog osnova sumnje da je izvršio krivično djelo "Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje", a za koje propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.
Oglasila se Mahićeva odbrana, smatrajući da policijska istraga nije potrebna i da nema osnova za kvalifikacije kakve se hodži Mahiću stavljaju na teret jer se, on, poslije sedam dana, na narednoj džumi javno izvinio zbog izgovorenih riječi. Reagovala je i Islamska zajednica BiH, koja je kazala da ne podržava vrijeđanje vjerskih osjećaja. Ipak, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je pokrenulo istragu nakon što se na društvenim mrežama proširio videosnimak sa hutbe koja je održana na dan proslave Svetog Save.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) February 6, 2023
NEDOUČENI I NEVASPITANI HODŽA:
Zadnje dane mjeseca januara obilježila je, naručena i sinhronizovana rasprava, pokrenuta u Srbiji, o potrebi i smislu obilježavanja „Savindana“ u školama i drugim obrazovnim ustanovama. Namjera i cilj debate koja se odvijala na nacionalnim televizijama i svim štampanim medijima, je bila vidljiva: jeftinom pričom o evropskim vrijednostima i značaju vjerskog suživota u Srbiji, prosvetiteljsku ulogu Svetog Save (Rastka Nemanjića) osporiti, te istorijski značaj Svetog Save, reducirati na vjersko učenje i vjersku organizaciju, a zatim, se obrušiti na Srpsku pravoslavnu ckvu, njenu ulogu danas i u prošlosti te dovesti u pitanje Crkvu i njene svetinje. Hodža iz Kozarca, nije imao strpljenja za strategiju napada „korak po korak“ već je javno napao „Svetosavlje“ kao nosica fašističke ideologije a SPC nazvao „sektom“. Amir Mahić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice, Kozarac kod Prijedora u Republici Srpskoj, iskoristio je zajedničku molitvu petkom („džuma“), da u obraćanju vjernicima („hutba“) ne krijući mržnju prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i prvom srpskom prosvetitelju, Svetog Savu nazove začetnikom fašizma a SPC sektom, i to baš na Savindan, 27. januara.
„Danas je Savindan. Starija generacija će to znati, ovi mlađi možda rjeđe i hvala Bogu da je tako. Kada je u pitanju ovaj dan i u njemu spomen na jednog od činovnika SPC, želim reći nekoliko riječi o ovom danu i tom pojedincu. Naime, tzv. Sveti Sava kako ga pravoslavni svijet zove na području užeg dijela Balkana na kojem živimo, jeste jedan Rastko Nemanjić koji je rođen u jednoj porodici i njegov rođeni brat je bio krunisan za srpskog kralja. Veoma kontraverzna ličnost, u našem jugoslovenskom području prezentovan kao prosvetitelj. Uvijek je to kao jedna notorna laž poturano ovdašnjem čovjeku”, rekao je Mahić a zatim nastavio sa uvredama:
“Šta je s druge strane, iz ugla pravoslavaca iz drugih dijelova svijeta, taj čovjek? To je čovjek na čijem učenju i ideologiji je začeta jedna sekta, koju mi ovde dobro poznajemo. To je Srpska pravoslavna sekta. To je u osnovi sektaško učenje pravoslavlja koje nema sa izvornim hrišćanskim i pravoslavnim učenjem osnovne poveznice koje bi trebalo da ima“, rekao je Mahić a zatim optužio svetosavsko učenje za nacionalizam.
“Dvije osnovne ideološke postavke na kojima je utemeljeno svetosavlje, koje ispovjedaju pravoslavci u Bosni, jeste utemeljeno na dvije teške stvari. Prva je nacionalizam. S druge strane je utemeljenje na fašizmu. Spominjani Rastko kojeg zovu tako kako ga zovu, po tom njegovom monaškom imenu Sava, je bio začetnik ideologije mržnje prema drugome. Uzmite njegova osnovna djela. Čitava njegova djela se zasnivaju na proklinjanju između ostalog onoga što je poveznica sa islamom i muslimanima. On je sve nastojao ocrniti pravoslavnom svijetu i sa druge strane sve je to proklinjao kao nešto đavolsko prisutno u ljudima i ljudskom rodu. Kada bi čovjek imao vremena da se posveti tim budalaštinama koje propovijedaju, mi možemo naći apsolutne korjene ovome fašizmu koji mi danas živimo od strane naših komšija i genocidu koji se ovdje desio. Tu su temelji i od toga preko poznatog crkvenog lika, koji je opet poturan kao prosvjetitelj, i njegovog Gorskog vijenca”, rekao je Amir ef. Mahić.
Ove izjave prvo je osudilo međureliggijsko vjeće BiH a već sljedećeg petka, Amir ef. Mahić je uputio izvinjenje zbog izgovorenih riječi.
Hodža, solidnog obrazovanja; i vjerskog i svjetovnog; u vjeri hafiz (čuvar“) poznavalac Kurana i magistar koji je naučno zvanje stekao na temu „Doktorat Mehmeda Begovića“, koji radi doktorsku disertaciju na temu „Šerijatsko porodično pravo u zemljama Magreba“, pokazao je povodljivu prirodu ustaštva koja je u njemu potisnula i znanje i vjeru . pa je izvinjenje besmisleno.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) February 6, 2023
USTAŠLUCI IZ HRVATSKOG SABORA:
To neiskreno i iznuđeno izvinjenje, došlo je od podvojene ličnosti konfuznog identiteta, i vjerskog i akademskog. Naime, Mahić je akademsko zvanje izgradio proučavajući stručni opšs čovjeka koji predstavlja jednog od najvećih šerijatskih stručnjaka u Jugoslaviji (i Kraljevini i SFRJ), Dr. Mehmeda Begovića, rođenog u Trebinju ali koji je živio i umro u Beogradu.Bio je redovni člana Srpske akademije Nauka i Umetnosti i dobitnik najviših komunističkih priznanja u SFRJ: Sedmojulske nagrade (1972), Ordena rada sa crvenom zastavom (1965) i Orden Republike sa srebrnim vjencem (1974).
Sa druge strane, Amir ef.Mahić je izgovorio riječi koje su tek puki plagijat, Ante Prkačina tog zloćudnog seljaka i ratnika legionara iz susjedne države; general bojnika HOS-a i Hrvatskog vijeća obrane, koji je rođenom u Slavonskom brodu u Hrvatskoj, gdje je uvijek živio i danas živi a koji je u ratu bio Zapovjednika HOS-a za Hercegovinu Danas je ovaj ustaški kopilan poslanik Domovinskog pokreta u Hrvatskom saboru i prosto nema sjednice Sabora Hrvatske, na kojoj general Prkačin nije demonstrirao svoju mržnju prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Svako poslaničko pitanje i svako obaraćanje javnosti iz Sabora, Prkačin koristi za napad na Srpsku pravoslavnu crkvi, zahtijeva njenu zabranu, sve vrijeme napadajući ono malo Srba koji žive u Hrvatskoj. Obraćajući se „svim susjedima Hrvatske“, 22.04.2021. Prkačin je poručio:
„Crna Gora i Hrvatska imaju sličan problem, imaju zajedničkog neprijatelja, a to je destruktivno i neprijateljsko djelovanje srpske pravoslavne crkve. Ta institucija je samo formalno vjerska, ona je zapravo politička i vojna, i ona svojim terorističko-diverzantskim djelovanjem razara i uništava Crnu Goru, čini političku štetu Hrvatskoj, pljačka jednako Crnu Goru i Hrvatsku. „, rekao je Prkačin i dodao da je SPC u zadnjih 100 godina najpodmukliji i najuporniji neprijatelj hrvatskog naroda, dodavši: „U tih 100 godina nitko nam nije nanio toliko zla i štete kao SPC, a nažalost – javnost o tome malo zna, – to za posljedicu ima divljanje od strane Srbije jer oni ne znaju biti zahvalni“. Ponovio je te teze osvježene novim uvredljivim izrazima na račun Svetog Save i SPC već u petom mjesecu kada je u Hrvatski Sabor donijeo crnogorsku zastavu, pa opet, nastavio u sedmom i devetom mjesecu iste godine i svaki mjesec 2022.godine, i nedavno, malo prije obraćanja Amira Mahića hodže iz Kozarca. Praktično, sve što je ef. Mahić izgovorio predstavlja ustaške tirade Ante Prkačina kako i priliči ustaškom cvijeću. To „krivo srastanje“, raznih ideologija i formalnog učenja Kurana, protumačio je, još 1931. godine, akademik, Dr. Mehmed Begović, čije je djelo, očito, vrlo površno čitao ef. Mahić.
„Tako je npr. kod nas stvar sa Kur’anom od koga su naše mase napravile neku vrstu fetiša. Oni ga poštuju kao knjigu, kao hartiju na kojoj je ispisana za većinu od njih nečitljiva slova i neshvatljive ideje i prema tome oni osećaju više straha da ne uvrede, da ne ponize tu hartiju nego same principe koje izlaže ova sveta knjiga. Dakle Kur’an, koji je poslat da unese svetla, da probudi duhovne energije kod čovjeka i da ih uputi u pravcu dobra, postao je jedno sredstvo za uspavljivanje duha i jedna pregrada za slobodno izučavanje. To su bili uzroci što mi i danas imamo vrlo maglovite i zavijene pojmove o veri, i što se naše shvatanje vere i verskih principa kosi sa zahtevima života, principima nauke i zakonima napretka.“ (Verski formalizam i njegovi uzroci - 1931.godine)
Istina je, na kraju, da su opšti ciljevi i interesi, naslijeđe i tumačenje zajedničkog života, prošlosti i ratova na prostoru bivše SFRJ, ostavili duboki trag a pogled na uzroke i posljedice još uvijek, zavisi od toga gdje koji narod stoji u istoriji. Očito je da Srbi, Hrvati i Muslimani, (kasnije Bošnjaci) imaju, suprotstavljene vizije i interese. Bošnjaci su, kroz iskrivljeno sjećanje, gradeći svoj nacionalni, potpuno novi identitet, uz pomoć Germana i Turaka, iskopali veliki jaz između sebe i drugih u načinu razumijevanja, šta su oni danas i šta je uopšte bošnjački identitet, kojoj civilizaciji pripadaju i šta znaju o sebi. Iako je, u Bošnjaka, vjera, oduvijek bila temelj razlike i nove vizije, ipak je ona u svijesti i praksi, bila lišena islamske jurisprudencije, egzegeze i teologije (fikha, tefsira ili kelama), a posebno eshatologije i svjesti o ahiretu, drugom svjetu i sudnjem danu. Islam koji znači mir, nikada nije zaživio ni u duši, ni svijesti muslimana, na ovom strašnom i tamnom mjestu, upravo zahvaljujući tom podvojenom bošnjačko-osmanskom i kvazi islamskom identitetu, na koji se nakalemila sva germanska društvena patologija Austro-Ugarske monarhije i Trećeg Rajha.
Lutajući nepoznatim stazama bogatog islamskog učenja i naslijeđa, prošlosti i budućnosti, Bošnjaci su se zahvaljujući Aliji Izetbegoviću, Mladim muslimanima i Muslimanskoj braći zatekli zarobljeni usvojenom ideološkom matricom nacističke ideologije i fašizma. I još se nisu probudili niti zapitali, kako je cijela njihova zajednica, postala glavni faktor netolerancije i izvor novih sukoba u Tamnom vilajetu
Ostale kolumne DŽevada Galijaševića čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
