Sadašnje totalitarno društvo “slobodnog svijeta“ transformira svakodnevni život u skup laži, trikova i obmana preko medija. Ako smo dovoljno glupi ili ako imamo neke materijalne interese (npr. želju da ugodimo našim gospodarima ili ako nam je novac najviša vrijednost) radi kojih prihvaćamo vlastitu prostituciju, onda smo ostavljeni na miru. Ako želimo biti slobodni u mišljenju, istinski osjećati i voditi nezavisnu politiku, "međunarodna zajednica" će nam prijetiti i na koncu nas bombardirati, optužujući nas da smo protiv demokracije, protiv "slobodnog svijeta", protiv humanizma.
Dakle, ako želimo izbjeći da nas unište raketama, "pametnim" (navođenim) bombama, kasetnim bombama, bombama sa osiromašenim uranom ili bilo kojim drugim vrstama bombi, moramo prihvatiti totalitarne laži kao istinu, moramo i sami lagati i pretvarati se da smo sretni sa neokolonijalizmom i brutalnošću prezentiranim kao krajnjim stupnjem humanizma.

Postoje dvije kategorije kreatora totalitarnih „istina“:
- Oni najočigledniji su poznati kao novinari. U stvari, oni su najobičniji, svakodnevni, konkretni izvršioci političkih, ekonomskih i drugih ciljeva i akcija za dominacijom svijeta smišljenih u elitnim centrima moći. Najveći dio njih je izvježban tako da bude slijep i gluh ako je to potrebno, jednostran i lažac, dakle bez ikakve etike.
- Pravi kreatori totalitarnih neistina su članovi vladajućih elita „slobodnog svijeta“, naročito političari i diplomate.
Posebno su Srbi bili objekt ovih neistina. Pokazat ćemo na dva primjera kako se u posljednjih 25 godina ništa nije promijenilo u odnosu na srpski narod koji je od strane „slobodnog svijeta“ neprekidno bio tretiran kao fašistički.

Piše: Emil Vlajki

Laž o „srpskim fašistima“, alibi za agresiju

1999. godina. Pored isfabriciranog Račka, ova je izmišljena priča o „srpskim fašistima“ bila alibi za NATO agresiju na Jugoslaviju/Srbiju.

Novinarka CBC-a Nancv Durham slala je izvještaje iz Shalea, malog kosovskog sela u kojem su živjeli Albanci. U junu, kada su NATO-trupe okupirale Kosmet, Nancy se zaputila pravo u Shale da bi se uvjerila kako su ljudi tamo preživjeli NATO-bombardiranje. Posebno je nastojala pronaći Rajmondu Rreci, koja je godinu dana prije bila "svjedok silovanja i ubistva vlastite sestre Qendrese", kada su navodno Srbi napali njihovo selo. Nakon ovog tragičnog događaja, "Rajmonda je odlučila da se priključi 'OVK-u-". NJena je želja bila da osveti smrt svoje sestre.
Dakle, Nancy je još jednom posjetila Rajmondinu porodicu godinu dana kasnije. Tamo je pronašla Rajmondinu majku, Barhije, kod kuće sa još dvije kćerke: dvogodišnjom Iliridom i devetogodišnjom Qendresom, očigledno onom sestrom koja je navodno bila silovana i ubijena. Rajmonda je u tom času priznala laž:
Priča o Qendresi "ubijenoj" od strane Srba bila je objavljena u medijima destina zemalja. Srbi su bili tretirani od strane zapadne štampe kao fašisti, koljači, kopilad i slično. Prema Nancy Durham, jedan Albanac sa Kosova je dao slijedeći komentar:
"Ova laž je doprinijela onome što zapadne zemlje rade za nas na Kosovu, - tjeraju Srbe i stvaraju nam državu -, vrijedilo je."

Američka novinarka, „srpski fašisti“ i „dobronamjerni“ političari

Četvrt stoljeća kasnije. Srbi, posebno na sjeveru Kosmeta, žive u najvećem koncentracionom logoru u Evropi. Svakodnevno su upucani prebijani, hapšeni i slično, od Abanaca asistiranih NATO okupatorima i bez adekvatne zaštite Beograda. Jadni ljudi se bune, dižu barikade, u očaju, ali vrlo rijetko, na nasilje nastoje odgovoriti nasiljem slabog intenziteta gdje ne stradaju ni Albanci, ni okupatori. Sve to ne sprječava zapadne medije da ih tretiraju kao fašističku mafiju (vidi: The Guardian, The Guardian, Kosovo: ‘fascist mobs’ guided by Serbia causing violence).

Ugledali se Britanci na braću Amerikance i njihove poslušnike. Tako Eskobar i Lajčak jučer drže konferenciju za štampu  „vrlo zabrinuti“ zbog situacije na Kosovu.

Eskobar, koji je američki izaslanik za Zapadni Balkan, rekao je na toj konferenciji da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer privremenih prištinskih institucija Aljbin Kurti moraju da prihvate evropski plan (njemačko-francuski, antisrpski, E.V.) i da "drugog izbora nema".
Američka novinarka je, postavljajući im pitanja, Srbe koji protestiraju na sjeveru Kosova nazvala "fašističkim formacijama".
Na to je je Eskobar pokroviteljski odgovorio da ima veliki broj ljudi koji mirno protestira, i da se ne mogu baš svi nazvati "fašističkom ruljom".
Lajčak je kao specijalni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine učestvovao sa Eskobarom u javnoj diskusiji u Atlantskom savjetu u Vašingtonu o situaciji na sjeveru Kosova i Metohije i mogućim rešenjima za aktuelnu krizu.
"Ne možemo reći za sve Srbe rekao je Lajčak, da ima 45.000 kriminalaca na sjeveru, već da identificiramo stvarne kriminalce, a Srbima koji žele normalan život da pomognemo".

Tko su sadašnje srpske fašističke sluge

Opozicija u ovom času, na zahtjev svojih mentora, vrši obojenu revoluciju u cilju rušenja Vučića, znajući da bi se čitava vlast raspala kada njega ne bi bilo. Ne ulazeći u geostrateške implikacije ovakvog djelovanja, recimo da rušenje vlasti od strane opozicije nije ništa neobično. Problem je drugdje.
Mase su okupljene da jednom sedmično demonstriraju protiv nasilja u Srbiji. Sjajno! Samo što je i Kosovo Srbija. Ali se nasilje na Kosovu (i na čitavom KiM) uopće ne spominje u  platformi opozicije!?. I to je razumljivo, mada odvratno. Te sluge fašizma, beskičmenjaci, bez ikakve časti, želeći vlast po svaku cijenu, ne smiju ni zucnuti o Kosovu koje je okupirano od strane njihovih NATO gazda koji tamo vrše nasilje, direktno i preko Albanaca. ZATO NI JEDAN SRBIN SA KOSMETA NIJE BIO POZVAN DA UČESTVUJE NA TRIBINAMA OPOZICIJE (mora da su Srbi sa Kosmeta za opoziciju svi mafijaši i fašisti).

Ali ono što nije shvatljivo je slijedeće. Tokom šetačkih skupova, organizirane su mnoge tribine na kojima su učestvovali i istaknuti srpski intelektualci u oblasti prosvjete, umjetnosti, i td.
NIJEDAN OD TIH ISTAKNUTIH INTELEKTUALACA NIJE SPOMENUO NASILJE NA KOSOVU!?
Mogli su, a nisu.
Neka ih je sramota dovijeka.
Fašizam je duboko prodro u srpsko društvo.
Pokazat će se, kad-tad, da je Vučićeva autokratska vlast znatno manji problem za Srbiju. 

Više tekstova Emila Vlajkija pročitajte OVDE.

Izvor: Pravda