Borba koju vode Milorad Dodik i Željka Cvijanović za očuvanje Republike Srpske i njene državnosti, ostat će trajno zapisani u historiji srpskog naroda. Na nivou prava, oni su, de iure, pokazali:

-da je izvorni Dejton konfederativno uređenje u kojem Republika Srpska ima sve elemente državnosti;
-da Visoki predstavnik nema ovlaštenja nametati zakone i sankcionirati legalno izabrane predstavnike naroda;
-da su Bonska ovlaštenja neustavna kategorija nametnuta silom;
-da je Savjet za implementaciju mira u BiH, neustavna institucija koja, kolonijalna i antisrpska;
-da je neodrživ Ustavni sud koji nema temelj u ustavu zemlje, te da je njegova uloga, sa tri strana suca, da promovira sve suštinsko što ide na štetu srpskog naroda;
-da su prirodna bogatstva Republike Srpske njena svojina;
-da su Sud i Tužilaštvo BiH antisrpske institucije;
-da Šmit nema legalitet Visokog predstavnika, non rite creati sunt, i da su, ipso facto, sve njegove odluke ništavne.

U Srpskoj se nastoji, barem što se Dejtona tiče, da ius i iustitia budu istovjetni, ali to nije posvuda moguće.

Piše Emil Vlajki

Kompromis – do „crvenih linija“ - kao temelj diplomacije

Nekada otvoreni natovci i lažni rusofili koji se sada navodno bore za interese Srba, a koje je Zapad uposlio da ruše Vučića, nedavno su u javnosti postavili naizgled logično pitanje:

Ako je, de iure, pokazano da njemački političar Šmit nema legalitet Visokog predstavnika, zašto ga i Vučić ne bi negirao kao što to rade čelnici u RS?

Autori su aludirali na činjenicu da Vučić, de facto, priznaje Šmita kao Visokog predstavnika.

Ovakvo razumijevanje stvari je populističko i demagoško.

Prvo, veritas habet plures gradus; ono što je točno na jednom nivou, ne mora biti točno na drugom. Vučić vodi državu, a ne entitet, te taktika i strategija nisu iste. NJegov je cilj kako očuvanje Srbije, tako i očuvanje Republike Srpske pošto je, između ostalog, Srbija potpisnica Dejtona. Drugim riječima, opstanak Srbije je i garant opstanka Republike Srpske.

Ergo, što se tiče izuzetno teških međunarodnih odnosa, Vučić je izabrao taktiku balansiranja između velikih sila.

O tome se može diskutirati, ali je to apsolutno legalna opcija. Takva opcija zahtijeva kompromise, dakle i, diplomatski rečeno, bargening; daš nešto ovdje dobijaš nešto tamo. Tolerancija Šmita omogućava Vučiću iskazivanje, ne samo teorijski, čvrstih stavova suštinske naravi što se tiče opstanka Republike Srpske i zbog čega je, između ostalog, Zapad bijesan na Vučića.

Mnogi demagozi koji su na platnom spisku Zapada, tvrde kako se mora biti principijelan u svemu po onoj maksimi – fiat iustitia, pereat mundus, ali ako već svijet propada, zašto da i Srbija propadne u ime neke apstraktne pravde koja što se tiče sadašnjeg stanja u svijetu, može ostati jedino na nivo ideala?

Šmit je legalan predstavnik Zapada

Tijekom NATO agresije na Jugoslaviju/Srbiju, portparol NATO-a, DŽejmi Šej je izjavio slijedeće (misleći na Zapad).
Mi smo jedina sila u svijetu, mi vladamo svijetom i samim tim smo autori međunarodnog prava.

Tada je to stvarno bilo tako, a sada je samo donekle tako. Međutim, u Bih je apsolutno tako, pošto je ta zemlja bukvalno kolonija Zapada –zlobnici bi rekli da je ista stvar i sa Srbijom; ipak, non est idem.
Ergo, u BiH, šmit je uistinu legalan Visoki predstavnik, jer tamo se ne primjenjuje međunarodno, nego kolonijalno pravo.

Might is right. Iza Šmita stoji čitav „politički Zapad“, stoji NATO borbena moć dovoljna da uništi čitav svijet. Zar stvarno netko misli da je, uzimajući ovo u obzir, Šmit nelegalan i nelegitiman? Zar stvarno netko misli da u današnjem podijeljenom svijetu, međunarodno pravo igra bilo kakvu ulogu? Situacija je daleko gora nego za vrijeme hladnog rata, a liči na onu prije Drugog svjetskog rata kada je ius gentium, međunarodno pravo, zasnovano na Ligi naroda nepovratno propadalo.

I sada se nađe par plaćenika Zapada, demagoga i manipulatora, koji hinjski pred narodom postavljaju pitanje: „Zašto Vučić ne negira Šmita“? Da nije ovaj Šmit, bio bi neki drugi Šmi!

Što bi trebalo da Vučić uradi kada mu Šmit dođe? Da mu kaže fuck up, ja ne smatram da si ti ono za što se predstavljaš! Na to kao državnik nema pravo, jer bi to bila neistina. Šmit je legalan predstavnik Zapada za BiH, on je kolonijalni Visoki predstavnik i kao takav mora biti uvažavan. Bez toga je nemoguće (o)braniti Republiku Srpsku. Uostalom, Šmita kao Visokog predstavnika, priznaje pola BiH. A što ako sutradan NATO trupe zauzmu Srpsku i smijene sadašnje rukovodstvo? Tada će ga čitava BiH priznavati –kako je život relativan.

Sve u svemu, neka ovi bivši NATO izaslanici za Srbiju, a sada „velike srpske patriote“, ne misle ni da je Vučić budala, a ni ja koji ovo pišem. 

Više tekstova Emila Vlajkija pročitajte OVDE.

Izvor: Pravda