Nesanica je gotovo uvek simptom psihičkog poremećaja ili telesne bolesti. Od 20 do 80 odsto organskih oboljenja, u sklopu simptoma imaju i nesanicu. Tako je većina kardiovaskularnih, respiratornih, neuroloških, endokrinoloških, gastroenteroloških bolesti praćena i poremećajem spavanja. Nesanica, takođe, "prati" i sva bolna stanja i oboljenja, kao što su, recimo,
Veza psihičkih problema i nesanice je, međutim, nešto drugačija. Doktorka Nataša Šikanić, psihijatar "Pro anima centra", u intervjuu "Novostima" ističe da su u tim slučajevima poremećaji spavanja samo "vrh ledenog brega", odnosno - prvi vidljivi signal iza koga se najčešće kriju sve rasprostranjenije depresija i anksioznost, akutni ili hronični stres. - Pogrešno se misli da je nesanica samo nemogućnost uspavljivanja - kaže doktorka Šikanić. - Ako se tokom noći često budimo i imamo utisak da smo površno i lako spavali, to je nesanica. Ako se budimo rano, oko tri ili četiri časa ujutru, i to je nesanica. Najvažnija karakteristika nesanice je da se nismo probudili odmorni i osveženi.
Koliko se dugo problem sa spavanjem "toleriše" pre nego što se posumnja da je uzrok neki psihički poremećaj? - Nesanica koja traje dva do tri dana, posebno ako je praćena akutnim stresom, smatra se normalnom, uobičajenom reakcijom u takvim situacijama. Da bi se nesanica posmatrala kao poremećaj spavanja, mora da traje nekoliko nedelja.
Da li ste pristalica uzimanja lekova za spavanje, ili biljnih preparata?
- Vrlo često pacijenti pokušavaju na početku sami da reše problem nesanice uzimanjem raznih preparata i medikamenata na svoju ruku. Farmaceutski lekovi mogu da se uzimaju samo ukoliko ih psihijatar propiše, dok biljni preparati spadaju u pomoćna lekovita sredstva i mogu da se uzimaju ukoliko pacijentu pomažu.
Kako se stres odražava na kvalitet spavanja? - Kada smo pod stresom, nesanica, odnosno promenjeno spavanje, u početku ima adaptivnu funkciju, i pomaže nam da se taj stres prevaziđe i obradi na pravi način. Jer, mi ne znamo koji će od dnevnih događaja za naš organizam biti stresan, i koji će se odraziti na naše zdravlje. Zato, u toku noći, dnevni događaji se obrađuju i smeštaju u određene zone u mozgu. Ono što mi zovemo stres su, u stvari, događaji koji se nisu u toku noći obradili. Gomilanje ovakvih događaja posle nekog vremena stvara posttraumatski stresni poremećaj od kog pati veliki broj osoba.
Kako san pomaže u "pročišćavanju" tih stresnih događaja? - U snovima se događaji obrađuju u takozvanoj REM fazi spavanja. To je faza kada se oči tokom spavanja intenzivno pomeraju, i tada se upravo dešava to pročišćenje. Ono što se ne obradi ostaje kao trauma. Mi našim pacijentima sa ovim problemom radimo i takozvanu EMDR terapiju, odnosno terapiju pomoću očnih pokreta, gde traumu lečimo tako što u veštačkim uslovima izazivamo REM fazu.
Da li je neophodno da sanjamo da bismo se oslobodili tereta koji nam donosi stres? - San je neophodan da bi organizam bio zdrav. Kada zaspimo, ceo organizam se "resetuje" i vraća u početnu homeostazu, odnosno u normalu. Kada smo pod stresom, u REM fazi se to obrađuje, pa mi u stvari sanjamo proživljene događaje. Tako se organizam bori sa stresom, kroz snove. Ako ne uspe, on upada u nesanicu.
Kada je nesanica izolovana bolest?
- Nesanica se javlja samostalno i nije simptom psihičkog poremećaja samo u tri slučaja: kod slip apnee, odnosno prekida disanja u snu, kod sindroma nemirnih nogu i kod narkolepsije, iznenadnog padanja u san.
Pročitajte još:
Koliko su događaji u snovima važni, i da li psihijatrima oni nešto znače u dijagnozi? - Svi sanjamo, samo se nekada ne sećamo šta smo sanjali. Snovi mogu da otkriju puno, ali su uvek i samo simbolično vezani za osobu koja ih ima. Znači, ne postoje univerzalna tumačenja. Tako, na primer, depresivni ljudi često sanjaju mutnu vodu, pokojnike.
Da li nesanica može da bude nezavisna bolest? - Nesanica je obično samo simptom nekog poremećaja. Nekada pacijenti primećuju da imaju psihički problem, dok se neki javljaju za pomoć samo zbog nesanice, nesvesni onoga što stoji iza. Oni se ne žale na bilo kakve druge probleme, osim na nespavanje. Poricanje je, inače, jedan od nesvesnih mehanizama odbrane koji nije dobar i produktivan (osim kada je ovaj način odbrane koristan u kratkom vremenskom periodu i ima adaptivnu funkciju). Kad neko dugo poriče da ima problem, pojavi se nesanica. Uloga psihijatra je da otkrije šta se krije ispod, i da najpre reši problem sa spavanjem, a onda tek da nastavi lečenje dubljeg problema.
Kako rešiti problem nesanice?- Nesanica ne može da se izleči za dva dana, potrebno je više nedelja, ponekad i meseci da se spavanje ponovo uspostavi. To se postiže higijenom spavanja i podrazumeva da se uveče uvek u isto vreme odlazi na spavanje, da spavaća soba ili krevet služe samo za spavanje, sve druge aktivnosti treba izbaciti iz spavaće sobe, osim seksualnih odnosa. Ako osoba za nekih dvadeset minuta ne zaspi, pravilo je da ustane, može da gleda televiziju, čita knjigu ili uradi neku drugu opuštajuću aktivnost. Kad mu se prispava, ide na spavanje, a ako ni u drugom pokušaju ne zaspi, nek opet ustane i posveti se određenoj aktivnosti. Pogrešno je i kontraproduktivno da ležimo u krevetu i na silu pokušavamo da zaspimo.
Da li i hormonalna neravnoteža kod žena može da bude uzrok nesanice? - Većina žena je osetila uticaj hormonske dinamike na spavanje. U situacijama kada se iz bilo kog razloga remeti ili menja uobičajeni nivo ženskih polnih hormona, te promene utiču na cirkadijalni ritam i mogu da imaju negativan uticaj na spavanje. Žene se često žale na nesanicu u PMS-u, na početku menopauze, a takođe, i za vreme trudnoće. Kada se nivo hormona vrati u ravnotežu i postigne homeostaza, i spavanje se uspostavlja.
Kakve su posledice dugotrajne nesanice? - Ako se svaki dan budimo nenaspavani, gubimo na kvalitetu života, bezvoljni smo, umorni, iscrpljeni, loša nam je koncentracija, a sve to vodi u još veći psihički poremećaj od onog koji se zapravo krije ispod nesanice. Izvor: Večernje Novosti